Kategorije
Piće i hrana

Kako brza hrana utječe na vaše tijelo

Osobe koje se često hrane “junk foodom” nerijetko imaju problema s neželjenim kilogramima. Ali nije to jedina negativna posljedica na organizam.

Novo istraživanje na životinjama pokazalo je da, osim što ne obiluje zdravim, hranjivim tvarima, ovakva hrana sadrži velike količine šećera i soli što može naškoditi bubrezima na sličan način kao dijabetes tipa 2. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Experimental Physiology.

Neki štakori su bili hranjeni čokoladicama, sljezovim kolačićima i keksima tijekom osam tjedana, a neki hranom koja sadrži 60% masti tijekom pet tjedana. Analizom razine šećera u krvi i funkcije bubrega, utvrđeno je da je ovakva vrsta prehrane negativno utjecala na bubrežne funkcije životinja iz obje skupine.

Ovo nije prvo istraživanje koje upućuje na negativne posljedice konzumiranja “brze i nezdrave hrane”. Dokazano je i da osobe koje se često hrane ovakvim namirnicama imaju problema s neuravnoteženim hormonima, mijenja im se osjetilo okusa, čak mogu nastati i psihički problemi.

Nezdrava hrana može čak i promijeniti način na koji naše tijelo reagira na određene namirnice. Istraživanje iz 2015. godine pokazalo je da je dovoljno jesti pet dana zaredom nezdravu hranu da se zdravi metabolizam drastično promijeni. Osobe koje su u protekla 24 sata prije mjerenja rezultata konzumirale nezdrave namirnice, imale su i do 40% više razine ftalata u organizmu, kemikalije koje se povezuju s hormonskim poremećajima i manjim brojem spermija.

Kategorije
Piće i hrana

Kako je nastao hot dog

Već sam spomen hot doga priziva ljeto, pogotovo u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje od druge polovice 19. stoljeća slovi za jedno od najpopularnijih jela

 

I dok kobasica pripada najstarijim poznatim mesnim prerađevinama, suvremeni hotdog nastao je tek kada se kobasica, najčešće od svinjetine i govedine, smjestila u duguljasto, meko pecivo.

Unatoč demokratičnom karakteru, ova se kulinarska uspješnica, koja se uz mnoštvo dodataka ipak tradicionalno uživa najviše sa senfom i kečapom, ogrnula i s nešto hollywoodskog, pa čak i kraljevskog glamura. Krenemo li tragom toga ukusnog jela neobična naziva (hotdog, eng. vrući pas), naići ćemo na pregršt zanimljivih legendi i priča.

Premda prvi spomen kobasice nalazimo u Homerovoj Odiseji još iz 9. stoljeća prije Krista, smatra se da je prvu načinio Gaj, kuhar rimskog cara Nerona, 64. godine nove ere. U starom Rimu svinje su se izgladnjivale tjedan dana prije klanja i pripreme za jelo. Prema legendi, za carsku je trpezu jednom prigodom ispečena svinja kojoj nisu bile odstranjene iznutrice.

Kako bi provjerio da li je pečenka prikladna za jelo, kuhar je nožem rasporio trbuh životinje iz kojeg su ispale iznutrice. Bile su prazne od izgladnjivanja, ali i napuhnute od topline, što je Gaju bilo posebno zanimljivo. Crijeva je napunio mješavinom mljevenog mesa divljači i govedine te žitom i začinima te podvezao u pravilnim manjim razmacima. Tako su nastale prve kobasice.

Kobasica je od tada prevalila dug put ugnijezdivši se u njemačkoj kulinarskoj tradiciji u svoj množini svojih inačica. Iako je ceh mesara u Frankfurtu 1853. godine predstavio začinjenu i dimljenu kobasicu pod imenom „frankfurter“, taj je njemački grad prije 30-ak godina obilježio pet stoljeća od nastanka kobasice koja nosi njegovo ime i gdje je, prema predaji, nastala samo pet godina prije nego što je Kolumbo zakoračio u Novi svijet.

Prema drugoj legendi, popularnu je kobasicu osmislio mesar JohannGeorghehner iz Coburga potkraj 17. stoljeća, koji je kasnije otputovao u Frankfurt kako bi promovirao novi proizvod. Frankfurter je postala poznata i pod imenom „dachshund“ ili jazavčar, na kojega podsjeća zbog tankog i dugog oblika. No 1805. godine Bečani su pokušali osporiti podrijetlo ove kobasice tvrdeći da je upravo habsburška metropola (njem. Wien) mjesto nastanka slavne „wienerwurst“ (njem. wurst, kobasica), kako se još naziva.

S njemačkim je emigrantima ova kobasica svoj novi dom našla u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je dobila i svoj ogrtač u obliku duguljasta mekog peciva. Njemački je mesar Charles Feltman 1867. godine otvorio prvi ulični štand na Coney Islandu u Brooklynu u New Yorku na kojem je prodavao „dachshund“, kobasice u pecivu, kao brzi i jeftini obrok namijenjen masama.

Upravo će pecivo doživjeti svoju preinaku trinaest godina kasnije kada je Anton Feuchtwanger prodavao vruće kobasice na ulicama St. Louisa u Missouriju. Kako ne bi opekli ruke, kupcima je davao i bijele rukavice koje nitko nije vraćao, stoga je njegova praktična supruga savjetovala da kobasice prodaje u prerezanom dugačkom i mekom pecivu i još k tome angažirala svojeg brata pekara da ga osmisli i izradi. Tako je nastao hotdog kakav poznajemo danas.

Već je 90-ih godina 19. stoljeća bilo znano kao hotdog jer se 1894. godine u Yaleu prodavalo iz tzv. „dogwagons“ (pseća kola), što je bio sarkastičan naziv zbog sumnje u moguće podrijetlo mesa. Nastanku imena ipak je kumovao drugi događaj.

Do tada su se slavne kobasice u pecivu ustalile kao omiljeno jelo tijekom bajzbolskih utakmica na kojima su potencijalnim kupcima prodavači izvikivali da kupe „dachshund“ kobasice dok su još vruće. Prizor je 1901. godine nadahnuo Tada Dorgana, sportskog karikaturistu New York Journala da nacrta karikaturu kobasica u pecivu koje laju poput jazavčara. Ne znajući ispravno napisati „dachshund“, jednostavno je napisao „hotdog“ i tako je popularno jelo kršteno novim imenom.

Ipak, najzaslužniji za populariziranje hot doga u SAD-u bio je židovski emigrant iz Poljske NathanHandwerker koji je, nakon što je godinu dana radio za Feltmana, 1916. godine osnovao vlastiti Nathan’s Famous, Inc. koji do današnjeg dana slovi za najvećeg opskrbljivača glasovitog jela.

Tajnim receptom i dvostruko nižom cijenom od Feltmanove postigao je velik uspjeh. Zanimljivo je da je kao pomoćnicu zaposlio i izvjesnu ClaruBowtinelli, koja je 20-ih godina prošlog stoljeća zabljesnula kao ClaraBow, jedna od najvećih zvijezda nijemog filma. Svojedobno je i legendarna MarleneDietrich izjavila da njezin omiljeni obrok čine upravo hotdog i šampanjac.

Koliko je jelo bilo popularno, svjedoči i činjenica da je odlučeno da bude posluženo na pikniku koji su predsjednik Franklin D. Roosevelt i supruga Eleanor trebali upriličiti 1939. godine na svojem imanju u Hyde Parku u državi New York u čast posjeta britanskog kralja Georgea VI. i njegove supruge.

O izboru jela naveliko se raspravljalo, jelovnik je objavljen u New York Timesu, a mnogi, uključujući i majku predsjednika, nisu skrivali zabrinutost zbog njegova mogućeg učinka na dignitet države. No piknik je postigao uspjeh i kralj ne samo da je bio oduševljen Nathanovimhotdogovima, već je zatražio još!

Amerikanci su bez sumnje najveći potrošači hot doga, a najviše ih pojedu između Dana sjećanja (posljednji ponedjeljak u svibnju) i Praznika rada (prvi ponedjeljak u rujnu), što je ujedno i vrijeme sezone bejzbola.

Srpanj je proglašen nacionalnim mjesecom hot doga, a tijekom proslave Dana nezavisnosti 4. srpnja, inače najvećeg hotdog blagdana, pojede ih se više od 155 milijuna! S Danom nezavisnosti, koji je ovog vikenda obilježen u SAD-u, pravo je vrijeme da i mi upotpunimo roštilje tim američkim kulinarskim klasikom koji je simpatično opisao Laurence J. Peter riječima: „Najplemenitiji među psima (dog) jest onaj vrući (hotdog); hrani ruku koja ga grize.“

 

Tekst preuzet s vecernji.hr.

Kategorije
Piće i hrana

Pomfrit: 5 stvari koje biste trebali znati

Izuzetno je mali broj onih koji ne vole pomfrit, ali koliko toga stvarno znamo o omiljenom nam prilogu?

 

1. POMFRIT SU PRVI POČELI SPRAVLJATI BELGIJANCI

Iako je u SAD-u poznat kao „french fries“ pomfrit nije nastao u Francuskoj već u 17. stoljeću u Belgiji. Rodno mjesto pomfrita je Namur, glavni grad belgijske regije Valonije. Ribari su jeli prženu ribu, a kada su rijeke bile zamrznute, počeli su pržiti krumpir. S tim se, međutim, ne slažu Frnacuzi koji tvrde da je nastao na ulicama, među siromašnim ljudima. Francuzi tvrde da je prvi put pripremljen na Pont Neufu, najstarijem mostu u Parizu, gdje su ga ulični prodavači počeli pripremati odmah nakon Francuske revolucije u kasnim godinama 18. stoljeća. Zanimljivo, ime „french fries“ nije došlo iz Francuske, već od američkih vojnika koji su u Prvom svjetskom ratu služili u Belgiji. Naime, službeni jezik u belgijskoj vojsci je bio francuski, a Amerikanci, kakvi već jesu, su mislili da su u Francuskoj a ne Belgiji.

 

2. POMFRIT SADRŽI I KANCEROGENE STVARI…

Nije tajna da pomfrit nije pretjerano zdrav, pogotovo onaj koji dolazi iz restorana brze prehrane. Kako se na tim mjestima peče u dubokoj masnoći, tj. ulju, margarinu ili maslacu, pomfrit prije svega kupi te nezdrave masnoće koje mogu biti odgovorne za cijeli niz zdrastvenih problema. Pomfrit se također spravlja od bijelog krumpira koji ima najmanje nutrivo vrijednih tvari od svih vrsta krupira. S druge strane, obiluje ugljikohidratima koji debljaju, a zna se da debljina stvara mnoge zdrastvene probleme – dijabetes, bolesti srca i tumore. I najvažnije, dokazano je da krupmir, koji se prži u ulju, izlučuje akrilamidom – vrlo štetni otrov koji je ujedno kancerogen!

 

3. … ALI ISTOVREMENO I POMAŽE ZDRAVLJU

Iako je pomfrit u mnogim stvarima nezdrav, toliko s druge strane pomaže u zdravlju. Krumpir, od kojeg se naravno spravlja pomfrit, je bogat vlaknim, koji pomažu čišćenju vašeg tijela, te ujedno snižavaju kolesterol. Ukoliko tijelu nedostaje kalija možete se osjećati umorno i imati sporije reflekse. Krumpir može biti i izvor kalija, a upravo od njega možete dobiti dnevnu količinu potrebne energije. Pomfrit je ujedno bogat i B6 vitaminom, pa hranjenje pomfritom ženama može pomoći kod nadutosti, ublažavanju simptoma menopauze te ublažavanju promjena raspoloženja uzrokovanih hormonima tijekom menstruacije! I na kraju, dobra vijest za sve one s visokim krvnim tlakom. Pokazalo se da krumpir sadrži kukoamine, prirodne kemikalije koje dovode do snižavanja krvnog tlaka!

 

4. DA BI ISTROŠILI KALORIJE IZ POMFRITA POTREBNO JE 58 MINUTA VOŽNJE BICIKLOM

U tipičnoj porciji pomfrita iz McDonaldsa nalazi se 500 kalorija, 25 grama masnoće, 63 grama ugljikohidrata, 350 miligrama natrija, šest grama vlakana i šest grama proteina. U slučaju da se hranite pomfritom iz kućne radinosti pojest ćete  veću količinu, što znači da će unešene vrijednosti biti još i veće. Stručnjaci su proračunali što bi trebali napraviti kako bi „izgorili“ sve te kalorije, masnoće i ugljikohidrate. Tako vam preporučavaju 47 minuta intezivnog aerobika, 58 minuta vožnje biciklom ili 90 minuta kuglanja!

 

5. MCDONALDS JE U POMFRIT DODAVAO SASTOJKE GOVEDINE

U SAD-u, ali i cijelom svijetu, je 2002. godine odjeknula tužba vegetarijanaca protiv McDonaldsa. Naime, poznati lanac brze prehrane je optužen da pomfrit označava kao hranu pogodnu za vegetarijance, iako se u njoj nalaze sastojci govedine. Sve je na kraju završilo nagodbom u iznosu od 10 milijuna dolara, a McDonalds je priznao – grešku u komunikaciji. Otkriveno je da su u biljno ulje, u kojem su se krumpirići pržili, dodavani sastojci govedine kako bi se obogatio okus pomfrita. Tužbu su prvo podnjela tri vegetarijanca, od čega su dva bila Hindu kod kojih se krava smatra svetom životinjom, da bi se kasnije tužba podnjela u ime svih vegetarijanaca koji su jeli McDonaldsov pomfrit poslje 1990.

Kategorije
Piće i hrana

Hamburger: 5 stvari koje biste trebali znati

Najpoznatije jelo fast foodova širom svijeta se može pronaći doslovno u svakom kutku svijeta

 

1. MONGOLI SU PRVI JELI HAMBURGERE

Vjerovali ili ne trupe Džingis Kana su prve jele hamburgere. Kada su trupe Mongola jahale u bitku komadiće janjetine bi stavljali ispod sedla kako bi sačuvali meso. Nakon što bi se zaustavili kako bi prenoćili, na otvorenoj vatri bi pekli komadiće janjetine te bi ih jeli napola sirove. Nakon što se jelo proširilo u Rusiju nazvano je tartarski odrezak.

 

2. NIJEMCI SU HAMBURGER DOVELI U AMERIKU

Iz Rusije je hamburger došao u Njemačku, a Njemci su janjetinu zamjenili govedinom. Kako su imigranti linijom Hamburg – Amerika stalno selili u novi kontinent jelo je dospjelo i u zemlju koju mnogi, pogrešno, smatraju domovinom hamburgera. Zanimljivo, na brodovima su Njemci u hamburger počeli ubacivati i luk pa je tako hamburger počeo dobivati konačan oblik.

 

3. FARMER IZ OKLAHOME JE UBACIO ZEMIČKU

Do konačnog proizvoda, kakvog znamo danas, trebala je još samo zemička, a nju je ubacio Oscar Weber Bilby, farmer iz Tulse. Njegova žena Fanny ih je ispekla za Dan nezavisnosti 1891. godine i postali su takav hit da su s tom tradicijom nastavili idućih godina. Njegov sin Leo je otvorio štand 1933. godine, a vjerovali ili ne štand još uvijek radi. I da stvar bude još nevjerojatnija, i dan danas se hamburgeri prave na istom roštilju!

 

4. PROSJEČAN AMERIKANAC POJEDE PREKO 100 HAMBURGERA GODIŠNJE

SAD nije domovina hamburgera ali definitivno jest država u kojoj je hamburger svetinja. Prosječan Amerikanac pojede nešto malo više od 100 hamburgera godišnje, a sama industrija i lanci poput McDonaldsa i Burger Kinga na oglašavanje troše kao i duhanski proizvođači u njihova sretna vremena.

 

5. I DRUGE KULTURE IMAJU SVOJU VERZIJU HAMBURGERA

U malo koju zemlju na svijetu se hamburger nije probio ali ima zemalja koje još uvijek konkuriraju svojim verzijama. Jedna od njih je i Kina koja nudi svoj specijlitet – Rou Jia Mo koji je izuzetno popularan. Njihov specijalitet se pravi od janjetine ili govedine i stavlja se u pecivo koje je prije pečenja umočeno u ljuti začin.