Ta slatka prevara

0

Zagrljajem me ispunio više nego dečko s 22 cm

 

Žena sam s mišljenjem i žena s osjećajima. Cijeli život se vodim jednostavnim pravilom, ukoliko je u tom trenutku nešto ispravno, onda ću to napraviti, ukoliko se ne osjećam ugodno čineći nešto, neću to napraviti pod nikakvu cijenu. Kada se nakon par sati ili dana sjetim te situacije, tog izbora, možda se nećkam, možda i pomislim da sam trebala drugačije, ili da nisam smjela tako. Ne. Ako je tada bilo krivo, onda je krivo. Nema daljnje mudrosti.

Čari prevare sam otkrila prije sedam godina, kada je moj tadašnji, višegodišnji dečko (u daljnjem testu poznat kao xy1) bio zaokupljen pražnjenjem sadržaja svog želuca. Nisam bila baš zaljubljena u njega i živciralo me što me konstantno sramotio. Bio je od onih ljudi koji crpe energiju iz drugih, a nikada je ne isijavaju. Prijatelj i ja smo ga pridržavali. Pri udisanju tih opojnim mirisa rekoh sama sebi:  ‘gotovo je, e sad je stvarno gotovo’. Tjeskoba se pomiješala s pomirenošću sa sudbinom.  Neću bacati nikakva opravdanja ni ostale prazne riječi, pogledala sam prijatelja, on je pogledao mene, trenutak zanosa  i bez riječi, bez filozofije, poljubili smo se. Jedan poljubac, ne bi bio zapamćen po Bog zna kakvoj strasti ni romantici da nije bio prvi preljubnički memento.

Nisam osoba koja voli raditi budalu od nedužnih, niti nabijati rogove. Volim čak reći da stojim iza svojih postupaka. Ipak, nisam mu rekla. Nije dobro prihvatio prekid i bilo je primamljivih situacija kada me vrijeđao i baš bi se fino uklopilo da mu to saspam u lice. Ali kako je veza došla svom kraju, nisam osjećala nikakvu motivaciju da mu se ispovijedam.  Za par godina sam saznala da je i on mene prevario. Pri tom ne mislim da je curi dao pusu.

Drugog dečka nisam nikada prevarila. Ali kako ljubav često podsjeća na ragbi utakmice i samo je pitanje vremena tko će koga prvi oboriti, moj dragi je odnio pobjedu. Nema veze xy2, još uvijek si  mi najdraže feces sui generis.

Veza nakon te je trajala tri godine. Još jedna u nizu trakavica. Moja prevara… Em… ovaj… pa da, i ona je trajala tri godine. Bio je blizak prijatelj mog tadašnjeg dečka i znala sam, i ako prekinem s  dečkom, nećemo biti skupa.  Sreća koju ne želim nikome. Osjećala sam se loše jer moji izleti u varanje nisu bili neobuzdani trenutci slabosti.  Bili su hranjeni danima, mjesecima, pomno planirani i očekivani susreti. Dodiri ruku, sramežljivi pogledi, a opet ni najmanje nevini,  sadržali su neku posebnu ljepotu i veselje. Hvatala sam trenutke spretnošću impresionista. Kako sam ga grlila punog srca, neće nikada znati. Uvukao mi se pod kožu, ali nikada u gaćice. Zagrljajem me zadovoljio više nego me dečko ispunio s 22 cm. Tokom bezbrojnih noći sam se vrtila, sanjala njegove poglede, proživljala iznova riječi… s prvim naznakama zore se rastajala od njega, iznova i iznova.  Ali kako imam urođenu sposobnost da završim samo s onima koji mi nikako ne odgovaraju, a ja njima još manje, s xy3 nisam nikada bila.

Zašto nisam prekinula s dečkom? Jedna od onih veza koja se provlači poput laži. Gmiže i neda se. Daleko od zanimljive, strastvene ili nježne veze. U pijanim fazama sam ga voljela zvati Luka (xy2), iako se zapravo zvao xy4. Ne bi funkcioniralo ni da xy3 nije postojao. Dugo vremena smo pokapali našu ljubav koja je već odavno bila mrtva. Jedno drugom smo bacali prašinu u oči. Njegove ruke na mom tijelu su bile preteške i staklaste oči koje me zovu na pipkanje, dok sam ja razmišljala o nježnim xy3-im usnama koje me ljube po licu. ‘Odličan ručak’, ‘Hvala’, ‘Izvoli’, ‘Kakav ti je bio dan… ‘   zapravo nismo ništa ni pričali. Vatreni sex se svodio na moje prepričavanje takvog sutradan dok ga je mamurluk tresao. Naravno, večer prije bi se izbljuvao i prevalio onesvješten. Ostavila sam ga deset puta, a pomirili smo se duplo više. Nisam ga voljela. Nije ni on mene. Nisam mu smetala, nije ni on meni puno. S vremenom me potpuno prestao dodirivati. Nešto što sam mogla puno bolje podnijeti.  Stalno sam se iznova pitala može li se ljubav nastaviti tamo gdje je jednom već prestala ili je uvijek valja počimati iznova? Možda bi se trebala podvrći Spalanzanijevom eksperimentu i nadati da će nova glava biti pametnija.

Kažu da je malo razloga za govorenje istine,a za laganje ih ima bezbroj. Mučenje je bilo dovoljno samo po sebi, oboružana zaštitom od prezirnih pogleda pa čak i pljuske, smišljala sam način kako si olakšati. Ali kako razmišljanje o nečem nije isto što i razbijanje glave zbog nečega, tako sam se nakon par dana odlučila za minimalizam.

Gledala sam njegovo izbrazdano lice. Pomicao je usnice. Nisam čula ni glasa. Bila sam spremna na njegov napad. Živcirao me njegov miris, način na koji mi se obraća. Tog dana je Sunce peklo, par zraka se probilo kroz oškrinute grilje. Grlo mi je bilo suho. Smijeh  djece i navijen dub step. A ja sretna kao udovica. U meni jedan te isti osjećaj : sram. ‘Zaljubljena sam u xy3.’ rekla sam. Samo tako, u glavu. Dišem.  Zainteresiran pogled. Dišem. ‘Oprosti.’ Ponovno gubi pažnju i prtlja po youtubeu. Stavlja novu dub ku*ac stvar i ne stišava. Sječe mi mozak. Nastavljam u pola glasa: ‘Shvačam ako si razočaran i želiš se odseliti’. Prevrćem riječi poput kamenja u ustima. Gledam ga suznih očiju i kontam kako zbilja nije pogodan trenutak da mu jeb*m mate* da stiša to smeće jer pokušavam nešto reći. Dišem. Vusa-aaa. Podižem obrvu i nazočim dematerijalizaciji zena, kad li  napokon skreće pažnju s laptopa i gleda me. O–oo, doživio me i sada već očekujem urlik iz njegovih usta: ‘Apage, satanos!’ ali do ušiju mi dopire samo: ‘xy3 je dobar čovjek, draže mi je da si zaljubljena u njega nego u neku budalu. Ne krivim ni tebe ni njega’.  Izgovara to u dahu,  jednakim tonom kojim naručuje deset deka mortadele u Konzumu. Vraća pogled na laptop.  Prošlo je nekoliko sekunda dok nisam skužila da mi je vilica odrvenila.

Dan danas se divim tom trenutnu racionalizacije. Zahvalana sam mu što je to primio na taj način, iako je osjećaj olakšanja izostao. Na stranu svi ostali problemi i što je bio daleko od dečka koji dobro tretira curu, osjećala sam grižnju savjesti. Rebra su me još uvijek stezala, taj dan i svaki naredni. Osjećala sam se krivom iako nismo ništa učinili, koliko god se puta pokušala ispričati, gorak okus u ustima bi ostajao.  Dan kada sam otišla, nije bio dan kada sam njega ostavila, bio je dan kada je xy3 pronašao curu.  I danju su nad našim glavama zvijezde, ali taj dan ih nisam vidjela. Zahvatilo me bunilo misli u kojima su se borili Munch i Goya. Povukla sam se u idiferentnu samoću. Nisam polagala nikakva prava na tog čovjeka niti želim znati kako se on osjećao gledajući me svaki dan sa svojim prijeteljem, ali ja to jednostavno nisam mogla. Ostavila sam ih obojicu. Dečka i dečka kojeg sam voljela.

Što se tiče prevare zadnje vrijeme, mogu samo reći da mi je moja glava baš simpatična i voljela bih je zadržati na vratu, pa potpisujem da mi zadnje vrijeme uopće nije ni palo na pamet da varam. Bože sačuvaj.

 

enablog4

About author

Ena Friedrich

Kolumnistica Kulta i portala Objektivno, spisateljica koja izdaje svoju prvu knjigu, dvostruka Playboyeva zečica i vlasnica jednog od najposjećenijih Facebook profila

No comments

5 znakova da ona nije ona prava

Znakove da ona nije ona idealna za vas bi trebalo lako moći prepoznati, ali nekim čudom nam često promaknu   Shvatiti da vaša djevojka nije ...