Jesu li Dubrovčani uljudni ili nisu? Za početak testiramo supermarkete

Kako su mnoge ankete pokazale da su Dubrovačni, uz Makarane, najmanje uljudni prema svojim gostima odlučili smo se igrati tajanstvenog kupca i otkriti kakvi su Dubrovčani prema svojim sugrađanima. Jer ako nisi uljudan prema svojima, kako ćeš tek prema ostalima? Tijekom idućih mjeseci otkrit ćemo vam što smo to mi otkrili! Za početak krećemo sa onima koje susrećemo gotovo svaki dan – tetama u supermarketima.

GETRO

Kada uđeš u Getro osjećaš se kao da si ušao u avionski hangar, sve je nekako ogromno a pogotovo police na kojima se nalaze artikli koje sežu „do neba“. Sve to ostavlja dojam konfuznosti, pogotovo ako ti nešto nije jasno pa se baciš u potragu za kakvom prodavačicom. Njih je teže pronaći nego zadovoljnog umirovljenika a i kad ih nađeš najčešće će samo slegnuti ramenima. Najveći problem nastaje kada završiš shopping i, praćen iritantnim zvukovima viličara i kreveljenja odvratnih pjesama sa Narodnog radija, kreneš na kasu. Od 10-tak raspoloživih kasa najčešće rade samo dvije, bez obzira na gužvu. Prodavačice bez osmijeha (prije ćete doživjeti da vas taksist preveze besplatno nego dobiti osmjeh od prodavačice), u žurbi, rijetko vas kada i pozdrave. Jeli to zbog loših radnih uvjeta, eventualnih malih plaća ili problema kod kuće ne znamo ali osmijeh bi, pa čak i prisiljen, dobro došao.

Ocjena: 2/5

KONZUM

Obično je mišljenje da što je netko veći manje će brinuti o svojim klijentima, ali Konzum je dokaz da to nužno ne mora biti i pravilo. Možda „tete“ iz Hipermarketa u Gružu nemaju previše vremena za maksimalnu uljudnost, ali zato osoblje supermarketa „pod dubom“ zaslužuju čistu peticu. Ne znajući gdje se nešto nalazi a pitate prodavačice koje slagaju robu u redovima, ne da će vam reći gdje se što nalazi nego će vas čak i odvesti do samog proizvoda kojeg tražite. E to zaslužuje svaku pohvalu. I što je najbolje, vidjet ćete da to ne rade samo zato što im je tako naređeno, nego zato što su stvarno uslužne.

Konzumu bi dali inače maksimalnu ocjenu da nije nekih mjesta, poput prodavaonice u Župi, gdje je potpuno obrnuta priča. Srećom, takvi su slučajevi rijetkost.

Ocjena: 4/5

LIDL

Priznat ćemo – trebalo nam je puno da se naviknemo na ovaj supermarket jer kada uđeš, sve ti izgleda nekako nabacano, čak gore nego u Pevecu. Ipak, s vremenom smo zavoljeli ovo mjesto jer nudi fantastične proizvode (nepoznatih proizvođača) po odličnim cjenama, a njihov kruh je najbolji koji smo ikada jeli. Ipak, još uvijek se ne možemo naviknuti na prodavače i njihovu „susretljivost“. Čim uđete bit ćete sami kao duh i ako vas slčučajno žena ili cura pošalju sa popisom što trebate kupiti, a vi ne znate gdje se što nalazite, morat ćete se snaći sami. Ako se i pojavi kakva prodavačica ili prodavač samo će prozujati kraj vas mrmljajući odgovor na vaše pitanje. Ista je priča i sa prodavačima (da, oni na kasi imaju i prodavača), niti dobar dan, niti osmjeh, niti doviđenja. Da nemaju dobre slatkiše i kruh, nebi nas više niti vidjeli.

Ocjena: 2/5

MERCATOR

Ako idemo opisivati Marcator možemo ga povezati uz naš najdraži filmski žanr – strava i užas! Odakle početi? Idemo reći da ste odlučili napraviti sendvič. Dočekati će vas vjerojatno iskompleksirana prodavačica koja će vam prevrčući očima iskidati tri puta više sira nego što joj rečete uz svaku fetu debljine Biblije. Kad vam konačno složi sendvič pružit će vam ga bez da pogleda barem u vašem pravcu ne rijetko ispuštajući zvukove negodovanja, vjerojatno zbog velikog umora usljed pravljenja tako komplicirane stvari poput sendviča. Idemo do kase, gdje ćete provesti idućih 30 minuta, što zbog činjenice da rade maksimalno dvije kase, što zbog sporosti prodavačice, što zbog gužve. O uljudnosti da ne govorimo, pogotovo kada se pojavi stranac kojemu neke stvari nisu jasne a prodavačica, naravno, ne zna niti riječi engleskog. I nakon što mu objasni na „naškom“, onda se ljuti što je on nije razumio. Da, poznato je da je hrvatski internacionalni jezik.

Zbog ovakvih stvari i činjenice da se u samom marketu osjećate nepoželjnim jedinica je čak i prevelika ocjena. Ipak, ima i iznimki. Par „teta“ (pogotovo gospođa na suhomestnatim proizvodima koju očigledno svatko lokalni zna, te draga gospođa sa kase) i jako simpatična šefica spašavaju stvar. Donekle...

Ocjena: 1,5/5

PEMO

Ne zato što su lokalni, već zato što su stvarno najbolji kada je riječ o uljudnosti, osoblje Pema zaslužuje čistu peticu! Čistu, bez iti malo promišljanja! Kupujući u Pema umislit ćete se kako ste poznati u svom gradu kada vam se svi tako lijepo javljaju. Naravno, mi smo još uvijek isti anonimusi, samo su prodvačice u Pema izuzetno ljubazne. Doslovno će vam svi reći dobar dan, od prodavačice koja slaže artikle na prodaju, preko mesara, do prodavačica na kasi. Da stvar bude bolja, učinit će to i ako imaju mušteriju koju poslužuju. Dolazak na kasu zaslužuje posebnu priču – od osmjeha, uljudnosti, spremnosti na šalu, komunikativnosti do toga da će vam čak i one same posložiti stvari u vrećicu. I da odmah istaknemo, nije ovo samo u glavnom Pemovom supermarketu, već i u najmanjoj butizi tamo negdje Bogu iza leđa!

Ocjena: 5/5

TOMMY

O Tommyu je najteže pisati jer – nemamo što pametno napisati. Previše za pohvaliti nemamo, ali isto tako nemamo što previše važno niti za pokuditi. U Tommya će posao biti jednostavno – odrađen, ili kako bi se u narodu reklo „niti prdi niti smrdi“. Zadnji put, kada smo radili test supermarketa za tiskano izdanje, prije par godina bile su dvije prodavačice zbog kojih se isplatilo ići, nažalost njih sada više nema. Šalu na stranu, ako ste od onih kojima kontakt sa prodavačicama nije važan – ovo je pravo mjesto za vas. Pri tome ne mislimo da vas prodavačice neće ni primjetiti, daleko od vas – nasmijat će se, kulturne su, ali nekako sve kao da je namješteno.

Ocjena: 3/5