Recenzija: Thor – Svijet tame

0

Nastavak moćnog Thora je stigao u kina, ali je li uspio opravdati velika očekivanja?

 

Prošle su dvije godine od kada se moćni Thor prvi put pojavio na velikom ekranu, a plavokosog Apolona s ubojitim maljem gledamo već treći put. Nakon što je zajedno s ostalim Osvetnicima spasio New York, superjunak iz Asgarda se u akciju ovaj put vraća sam. Thor je sam u međuvremenu prošao veliki put, od arogantnog i impulzivnog ratnika do zaštitnički nastrojenog čuvara Zemljana, i svoje djevojke Jane Foster. A to će pokazati i u novom dijelu Thor sage – Svijet tame, koji nam je stigao u kina.

Film započinje objašnjavanjem priče koja se dogodila u prošlosti, i u kojoj je Thorov djed vodio ratove s Mračnim viljenjacima, smrtonosnim ratnicima predvođenim Malekithom (Christopher Eccleston) koji je imao samo jedan cilj – obaviti svijet viječnim mrakom. Malekith je htio ovladati Aetherom, misterizonom neuništivom snagom, ali njegov plan ne uspjeva, a nakon što žrtvuje većinu svojih snaga, Malekith i nekoliko preživjelih bježe i odlaze u hibernaciju. Thorov djed, uvidjevši da je Aether neuništiv, zakopava ga na mjesto gdje ga nitko neće moći naći. Naravno, nađu ga vrlo brzo.

Trenutni skok u sadašnjost i film se nastavlja na događanja iz Osvetnika. Loki (Tom Hiddleston) je osuđen na doživotnu tamnicu zbog događanja iz New Yorka, dok se Jane Foster (Natalie Portman) pita gdje je nestala njezina ljubav koju je zadnji put vidjela prije dvije godine. Za to vrijeme Thor (Chris Hemsworth) putuje svijetovima, razbijajući svakakva čudovišta. Međutim, „idilična“ situacija će se prekinuti kada Jane na Zemlji dođe do iznenađujućeg otkrića, ali ujedno bude „zaražena“ misterioznom silom iza koje stoji sam Malekith. Njezini problemi je ponovo ujedinjuju s Thorom koji je vodi na svoj planet gdje ubrzo stvari počnu kretati niz brdo… Da bi spasio Asgard, ali i cijeli svemir, Thor se mora ujediniti sa svojim bratom i dojučerašnjim neprijateljem – Lokijem.

Redateljesku palicu od Kennetha Branagha je preuzeo Alan Taylor, čovjek koji je režirao Igru prijestolja, a njegov potpis se najbolje vidi u uvodnim scenama masovnih borbi Thora i njegovih ratnika. Vrhunske scene bitaka, na koje smo navikli u omiljenoj seriji, odlično su prenešene u Thoru. Međutim, akcija vrlo brzo prestaje i seli se u Asgard s dramskom pričom o Thoru, Jane i Thorovom ocu Odinu. Naznake dolaska zla počinju pojavljivanjem Malekitha, ali za razliku od Gospodara prstenova, kada se može namirisati iščekivanje dolaska Zla i borbe za pobjedu dobra, u Thoru je taj osjećaj izostao. Možda zato što Malekith ne izgleda tako zlokobno kao npr. Sauron, a i vjerojatno jer mu je posvećeno malo vremena pa gledatelj neće ni shvatiti koji su njegovi motivi za uništavanje Asgarda i cijelog svijeta. I iako je Loki, u prijašnja dva Thorova pojavljivanja, na trenutke izgledao čak i smiješno, u odnosu na novog negativca izgleda dosta upečatljivije i zanimljivije.

Sam Thor, odnosno Chris Hemsworth, je ponovo upečatljiv kao mišićavi superjunak, ali zabava počinje tek kada se Thor i Loki ujedine. Dok je kemija između Thora i Lokija izvrsna, isto se ne može reći za kemiju između Thora i Jane, koja je, kako film odmiče, sve slabija, a nije pomoglo ni kratkotrajno ubacivanje Lady Sif (Jaimie Alexander) u potencijalni ljubavni trokut.

Svijetu tame ne nedostaje humora, nešto na što smo već navikli u filmovima o superherojima, ali ne možemo se oteti dojmu da je nastavak korak nazad u odnosu na prethodnika, pa i na Thorovo pojavljivanje u Osvetnicima. Problem kod nastavaka je što uvijek moraju biti bolji od originala, a Svijet tame to nije. Razlog možemo potražiti i što se dobar dio vrti oko Asgarda, tamnih vilenjaka i uglavnom svijeta iz mašte, što nije slučaj u filmovima poput Batmana, Supermana ili Ironmana koji se događaju velikom većinom na Zemlji. Na ovaj način se film više pretvara u SF ili fantasy, što opet smanjuje postotak publiku koja će Thora naći zanimljivim. Ali to nije najveći Thorov problem, jer je film u veliko dijelu nedorečen što će izazvati frustracije.

Ponovo konstatirajući činjenicu da nastavci jednostavno moraju biti bolji, na Thorovu žalost, prvi dio je postavio letvicu prilično visoko. Ovaj je Thor nije uspio preskočiti, već je ostao korak ispod, ali to ne znači da se Thora ne isplati gledati.

 

kultfaktor

 

68

 

Thor je dobar film, ali naša su očekivanja, pogotovo nakon Osvetnika, bila puno veća. Akcijske scene su odlične, humora je točno koliko treba biti, ali loša priča i nedorečeni negativac znače da Svijet tame jednostavno nije dostigao svog prethodnika, te da je Thoru Loki itekako potreban da bi funkcionirao.

About author

Toni Čeović

Pokretač i urednik Kulta, ljubitelj filmova, obožavatelj U2 i veliki zaljubljenik u formulu 1

No comments

5 reklama koje su bile previše seksi

Reklame koje su zabranjene za prikazivanje na TV-u jer su bile preseksi!    „Axe je predstavio svoju imaginarnu zrakoplovnu kompaniju u kojoj seksi stjuardese rade ...