Recenzija: San Andreas

0

Najnoviji film katastrofe ima sve odlike ljetnog blockbustera ali unatoč tome ne može se proglasiti uspjehom

 

6.0

Redatelj: Brad Peyton, Uloge: Dwayne Johnson, Carla Gugino, Alexandra Daddario, Ioan Gruffudd, Archei Panjabi, Paul Giamatti, Hugo Johnstone-Burt, Premijera: 28. svibanj 2015.

 

Michael Bay je uveo neke standarde u pojam ljetnog popcron blockbustera, standarde kojih se izgleda u posljednje vrijeme svi slijepo drže. Tako ljetni blockbuster film mora imati glavnog macho glumca koji će na svojim ramenima i leđima nositi teret cijelog filma, puno akcije, obilje spektakularnih specijalnih efekata, obavezna određena doza humora i priča u kojoj logika uopće nema nikakve veze. San Andreas ispunjava sve uvjete, ali unatoč tome niti će zaraditi na blagajnama, niti će ostati u dužem pamćenju gledatelja. Ali, krenimo redom.

Ray (Dwayne Johnson) je pilot spasilačkog helikoptera koji je iskustvo stjecao u Afganistanu i Iraku, a sada se osim sa svakodnevnim nedaćama koje donosi njegov posao mora nositi i s potpisima papira za razvod od svoje supruge Emme (Carla Gugino) s kojom ne živi još od dana kada su izgubili kćer. Ray zasluženi vikend misli provesti sa svojom drugom kćerkom Blake (Alexandra Daddario), baš u trenutku kada Nevadu pogodi jaki potres, a seizmolog Lawrence (Paul Giamatti) shvaća da je pronašao formulu kojom može predvidjeti potrese. Da stvar bude gora, Giamatti brzo izračuna da će idući potres brzo pogoditi područje San Andreas rasjeda, te da će pogoditi San Francisco vrlo brzo i – ubojito.

Filmovi katastrofa su uvijek privlačili pažnju, najviše jer su nam davali dovoljno materijala za razmišljanje. San Andreas na svojoj strani ima i to što su potresi nešto što nam je dobro poznati, i što može pogoditi, i to ovom razornom jačinom i nas – bilo koji dan, bez najave. Stoga, ukoliko ste plašljivi, preskočite ovaj film već u startu.

Kao što smo i očekivali, a trailer nam i najavio, najjači adut San Andreasa su akcijske scene i specijalni efekti koji su ovdje morali raditi prekovremeno. Scene razaranja izgledaju odlično, maštovito su napravljene i definitivno su poslastica za sve ljubitelje akcije. A akcija i glavni glumac The Rock Johnson idu ruku pod ruku. Johnson možda nije karakterni glumac, i njegova zamišljena faca u onim dramskim scenama će vam možda izgledati na trenutke i smiješno, ali je činjenica da ima karizmu i da doslovno nosi film na svojim snažnim plećima.TheRock je danas jedna od najvećih akcijskih zvijezda današnjice i to je u ovom filmu i potvrdio.

Međutim, riječi pohvale se ne mogu pronaći i za ostale segmente filma. Osim The Rocka, najviše prostora dobijaju i Carla Gugino koja je svoj posao odradila nekako šablonski, te Daddario koja bi trebala biti kao neka mlada snalažljiva i čvrsta djevojka koja je snalažljive gene naslijedila od svog oca, ali koja jednostavno ne izgleda uvjerljivo. Ostali nisu ni vrijedni spomena jer ili imaju malu minutažu (čak i Giamatti nema prostora koliko bi se očekivali) ili su tako loši da ih i želite zaboraviti.

Priča u San Andreasu je očekivana (koliko film o potresu daje prostora za originalnost?), ali i predvidljiva do te granice da ćete već nakon prve trećine svaku scenu, kao i razvoj situacije, do kraja filma bez problema pogađati. O logici i realnosti također ne treba trošiti puno riječi jer su, pogotovo pred kraj, neke scene toliko smiješne da ćete se pitati zar je moguće da Amerikanci stvarno „puše“ ove fore – pogotovo izuzetno loš humor.

Međutim, svi ti minusi ne znače da je film negledljiv. Unatoč svemu, još uvijek je San Andreas gledljiv film koji će vam pružiti solidnu dvosatnu zabavu. Definitivno ga nećete pamtiti dugo vremena, ali vam neće ni pasti na pamet misao „što je meni ovo trebalo“. Voljeli ih mi ili ne, ovakvi filmovi ipak postoje i zabavljaju masu ljudi.

About author

Toni Čeović

Pokretač i urednik Kulta, ljubitelj filmova, obožavatelj U2 i veliki zaljubljenik u formulu 1

No comments