Priča dubrovačkog galebara

0

Galebari su vrsta koja po malo izumire, ili ih možda mjenja neka nova vrsta galebarčića s drukčijim metodama

 

Neki se galebarima dive. Zavide im i smatraju ih neizostavnim dijelom ponude neke turističke destinacije. Drugi ih pak kritiziraju pa kažu kako s vremenom, kad im prođe ljepota, glume redikule po gradu i kako zavođenjem strankinja nadomiještaju neke svoje komplekse. Za neke su romantični zavodnici, za neke su jadnici, neki ih vole, neki ih mrze, ali svi pričaju o njima. Sama riječ galebar, ili poznatije „galeb“, najčešće se koristi u Dubrovniku, a sinonim je za lokalnog šarmera koji zavodi globalno. Preciznije, to je građanin primorskog mjesta koji zavodi strankinje, s njima ima ljetnu avanturu i zbog kojeg se žene gotovo uvijek i iznova vraćaju u mjesto u kojem su upoznale „galeba“ tijekom svog ljetovanja. Najuspješniji u zanatu tvrde kako je galebarenje umjetnost i kako galebar ne može biti svatko. Treba imati šarma, biti duhovit, strpljiv, dosjetljiv, u formi, poznavati nekoliko jezika, a prije svega obožavati žene i džentlmenski se odnositi prema njima.

„Bio sam s mnogo strankinja. Na stotine njih. Ali svaku od njih sam zaista cijenio i obožavao“ –  tvrdi jedan od najuspješnijih galebara koji za sebe kaže kako si ne može pomoći jer uistinu obožava žene. On je muškarac u srednjim godinama koji drži do sebe, u dobroj formi, preplanuo i uredan. Ovom je prilikom htio ostati anoniman jer ga je ipak uspjela „pripitomiti“ Dubrovkinja s kojom ima djecu, ali neke stare navike, poput održavanja tijela, su ipak ostale. Budući da je sada zauzet, galebarenje ne dolazi u obzir, ali ipak se s nostalgijom prisjeća dana kada je bio jedan od najvećih predmeta ženskog obožavanja po dubrovačkim plažama, Stradunu i Porporeli, pogotovo zato što takvih prizora u Gradu više gotovo i nema.

 

BRITANKE UOPĆE NISU HLADNE!

-Galebar mora imati neke i prirodne i učene karakteristike. Prirodna karkateristika bi bila ta da obožava žene i divi im se. Jedino čovjek koji obožava žene može se truditi oko njih. A galebarenje ustinu iziskuje dosta truda i pažnje – prisjeća se. A što je s ostalim karakteristikama koje priroda nije dala? Ovaj galebar aktivno govori četiri strana jezika, a na još nekoliko njih se može sporazumijevati. Kaže kako je potrebno imati enciklopedijsko znanje iz različitih područja „jer se s damom mora znati argumentirano raspravljati o više različitih područja“. – Kad sam ja bio mladić, to je bilo vrijeme kada su svi htjeli biti galebari, no rijetki su uspijevali uistinu to i postati – uvjerava nas gospar koji tvrdi kako galebar nije onaj koji je zaveo jednu ili dvije strankinje, nego onaj koji je ipak bio s određenim brojem turistkinja. Također se jako ljuti kad čuje kako su sve žene iste. – Svaka žena je potpuno drugačija i zato je potrebno svakoj od njih drugačije pristupiti. Ipak mogu reći da apsolutno svaka pada na opuštene i zanimljive muškarce s kojim može razgovarati o svemu i koji ima neke gosparske manire kao što su izmicanje stolice i nošenje cvijeća, nastavlja. Također tvrdi kako je najčešća zabluda tadašnjih galebara bila ta kako žena koja ljetuje u Dubrovniku traži samo nekoga za seks. – To nije istina, jer žena koja dolazi na ljetovanje, pa makar i na samo tjedan dana, želi imati muškarca s kojim će pametno popričati i koji će joj omogućiti da joj ti dani budu što ljepši, bolji i romantičniji. Svako ljetovanje začinjeno romansom postaje puno kvalitetnije – nastavlja svoju priču.

Međutim, i seks igra veoma važnu ulogu u cijeloj priči. – Gotovo sve Europljanke su po pitanju seksa dosta liberalnije nego naše žene – tvrdi galebar koji kaže kako su ga ipak najviše oduševljavale žene iz skandinavskih zemalja po tom pitanju, osobito Šveđanke i Norvežanke, ali i žene iz Istočne Europe. Nadalje, smatra kako su najliberalnije žene s ovih područja po tom pitanju Beograđanke koje su mu također ostale u izuzetno lijepom sjećanju. A kada priča o ljepoti, navodi kako su tamnopute žene poput Brazilki i Argentinki najsličnije njegovom idealnom tipu, mada „su sve žene lijepe i gotovo svaka ima ono nešto posebno“. Što se stereotipa tiče, potvrđuje kako su Francuskinje izuzetno senzualne i nježne, kako su žene iz Sjeverne Europe načitane i inteligentne, ali i jako liberalne i kako su Latinoamerikanke i Mediteranke izuzetno lijepe, ali i najkonzervativnije po pitanju seksualnih odnosa. – Zapravo, istina je da su vatrene u krevetu, ali iz mog iskustva one se najteže upuštaju u seksualne odnose s neznancima, barem što se tiče žena koje sam ja upoznao – nastavlja galebar te dodaje kako su one izuzetno strastvene, ali da im treba vremena da upoznaju osobu i s njom se upuste u nešto dublje, mada su ujedno i poprilično zaljubljive prirode. A što se tiče stereotipa za kojeg smatra da definitivno nije točan jest taj da su Britanke hladne i rezervirane. Prisjećajući se svojih avantura,ovaj „galeb“ tvrdi kako su upravo Britanke jedne od najdruštvenijih i najotvorenijih žena, te da je u Velikoj Britaniji hladna jedino – klima.

 

JE LI ON BIO TAJ?

Kada se spomenu negativna iskustva, prisjeća se kako je bilo nekoliko „okršaja“ s muževima žena koje je zaveo na ljetovanju u Dubrovniku. – Bila je jedna udata Njemica koja mi je često slala svoje slike i pisma nakon ljetovanja, pa čak i poklone. Imala je i moj broj. Međutim, njen je muž naslutio kako se nešto događa te me jednog dana iznenadio njegov poziv gdje je urlikao da se maknem od njegove žene – uz smijeh će „galeb“ kojemu tada čitava situacija i nije bila baš smiješna. Nesretni muž nije znao kako je njegova žena zapravo ta koja se zaljubila u Dubrovčanina, pa je „galeb“ prihvatio igru i kako bi gentlemanski izvukao damu iz nevolje, rekao je kako je on taj koji joj je dosađivao pozivima i porukama. Nakon toga se više nije običavao čuti s Njemicom budući da „brak ne treba uništavati zbog ljetne avanture“, mada su mu neke od njih čak i nudile da se preseli u njihovu zemlju i da će ostaviti muža, a mnoge su se stalno vraćale u Dubrovnik kako bi bile s njim. – Žene su romantične, željne ljubavi i pažnje, i ako to nemaju u braku, ako im muževi ne posvećuju dovoljno pozornosti, naravno da će to potražiti kod nekoga drugoga – iznosi svoju teoriju, a učinak se naravno povećava kad su u cijelu priču upleteni more, sunce, riba i mediteranska klima. Galebari međutim nisu bezosjećajni gadovi koji iskoriste ranjivu ženu i odbace ju nakon prve zajedničke noći u spavaćoj sobi. Tako tvrdi kako bi se žena razočarala jedino zato što ide iz Dubrovnika i od njega, a ne zbog toga što se on prema njoj nije lijepo odnosio. – Rastanci su sami po sebi tužni i ja ih nikada nisam mogao napraviti lijepima, ali sam mogao uraditi njihova sjećanja na Grad lijepima- kaže on.

Međutim, kada vidi ponašanje današnjih mladića, nije sretan. Iako je svjestan kako galebaranje sve više postaje dio prošlosti, kritizira ponašanje prema ženama općenito. – Iziđem na Stradun i vidim hrpu mladih, prelijepih žena koje hodaju uz svog dečka, a same moraju nositi teške vrećice s odjećom i hranom dok oni odmjeravaju druge djevojke – razočarano će on, tvrdeći kako se danas žene ne cijene dovoljno i kako se ne prepoznaju njihove kvalitete. Tvrdi kako ne zna kako je to moguće jer su žene same po sebi predivna stvorenja. S druge strane ga ne čudi kako galebarenje polako pada u zaborav. –  Čini mi se kako većina mladih muškaraca ne cijeni ni domaću curu i ne trudi se oko nje, a kako bi se onda trudio oko žene s kojom mora pričati na drugom jeziku, s kojom ima jako malo vremena i o kojoj mnogo manje zna – pita se „galeb“. A zašto baš strankinje? Tvrdi kako nije bio samo sa strankinjama, nego i s dosta lokalnih žena. Međutim, kako je napomenuo na samom početku priče, svaka je žena drugačija, a ako se u obzir uzmu različita prebivališta, temperamenti i navike, te razlike se udvostručuju. – Nisam ja zavodio isključio strankinje samo zato što su strankinje; zavodio sam različite tipove žena jer volim žene i volim uživati u njihovim različitostima – nostalgično će lokalni „galeb“. Vjerojatno tu ima i malo onog da su najromantičnije one ljubavi koje se nikada ne uspiju do kraja ostvariti. Tada uvijek ostaje ono poznato „što bi bilo kad bi bilo“, pa se ljubavnice uvijek pitaju, kad se prisjećaju vrućih dana na plaži, je li on bio Taj i kako bi bilo da su ostali zajedno. Ako ponovno navrate do Grada i urade đir po Stradunu, vidjet će da je sada neko drugo vrijeme i da su galebari koji su tada bili jedni od najboljih sada jedni od posljednjih. Za neke su romantični zavodnici, za neke su jadnici, neki ih vole, neki ih mrze, ali ne može se poreći da čine bitnu i zanimljivu kariku u lancu dubrovačke tradicije.

About author

Ivona Butjer

Vlasnica dugog jezika zbog čega sve mora staviti na papir, radila je za mnoge lokalne i nacionalne web stranice

No comments