Kategorije
Intervjui

Interview: Domagoj Jakopović Ribafish

Jedan od najzabavnijih novinara i blogera veliki je prijatelj Kultove redakcije

 

Koliko se posao urednika Punkufera razlikuje od vaših prijašnjih poslova?

Ovo mi je prvi posao na portalu, tako da se još privikavam. Puno je teže nago u tiskanim izdanjima, gdje sam proveo zadnjih devet godina, ali za razliku od katolibanskih Hrvata – ja se prilagođavam promjenama i napretku. Prednost je što mogu neometano visiti na Facebooku, ali je nedostatak što nemam vremena neometano visiti na Facebooku. A i što sam stariji, to mi je teže učiti nove CMS-ove, odnosno unosnike tekstova i fotografija, ali Ribafish se ne predaje!

 

Seks prodaje sve, ali na Punkuferu ga nema – zašto?

Jednostavno je portal već bio formiran kad sam došao, i svodi se na trilogiju putovanje – hrana – piće. Iako sam ja stvoren za seksualnu tematiku, nisam dobio pravo glasa. Što ne znači da jednom u budućnosti i nećemo. Uostalom, stari urednički i kolumnistički magovi poput vas gospodine Toni, i moje malene kosti, to samo čuvaju u sebi dok jednom ne ispliva na naslovnice!

 

I sami ste veliki gurman, i kada bi vas htjeli odvesti na ručak čime bi vas trebali nahraniti i napiti da vam ostanemo u posebnom sjećanju?

Što sam iskusniji, to se više debljam, a manje mi stane u želudac. Tako da više ne padam na puno kaplusnih indonezijskih ćevapa i gajbu mlakog piva, nego cijenim manje, ali ozbiljnije zahvate. Uvijek više cijenim domaće i prirodno od plastike i tanjura veličine ratkape od FAP-a, na kojima je hrane veličine duše skotnog cvrčka. Ali nije da ne bih ni to probao. Ma jedem sve, samo volim trud, veselje, volju i da je neobično.

 

Ujedno ste i urednik blog.hr-a. Je li pisanje blogova zamrlo?

Borim se svim silama da dokažem da nije. Nadam se da će ljudi konačno shvatiti da je SMS novinarstvo i fejsbučenje super stvar koju ćete obaviti nakon što nešto ozbiljno pročitate. Nisu svi prestali pisati, samo je većina razočarana krizom i ljudima, kao i nemogućnošću da se u nas uspije živjeti i zarađivati bloganjem kao vani. Alo, ima nas četiri i pol milijuna, od toga dva i pol pismenih, pišite za gušt, ne za egzistenciju!

 

I sami ste jedna od legendi bologosfere. Koji su vaši savjeti za uspješno pisanje blogova?

Imam toliko posla da više jednostavno ne stignem voditi blog. Da, kukavički, i bolno, ali istinito. Bilo je jedno savršeno doba za blogere, 2005.-2008. Kad smo se nalazili, družili, ljubovali, smijali se i roštiljali. A onda su neki ostarili, neki odselili, neki se iscrpili, neki odustali. Što ne znači da danas nema kvalitetnih blogova. Naprotiv. A i neki divovi se bude, Von Smile, DMJ, Drito Konj, HybridStuf samo čeka matičnu ploču… Događa se nešto, možda je ponovo došlo vrijeme da ljudi čitaju, a ne sms-aju…

 

U novinarstvu ste već dugo vremena, a zahvaljujući njemu upoznali ste i puno poznatih ljudi. Tko je na vas ostavio poseban dojam?

Dita Von Teese na intervjuu u Beogradu, Švedska princeza u Stockholmu, Miss studenog 2005. Hiromi Oshima ovlaš u prolazu… Ma život je jedan i divan je i svako poznanstvo je za nešto dobro. Krenuo sam neki dan pisati top 10 najljepših dana u životu, od rođenja Juniora, preko nošenja zastave reprezentacije na Europskom prvenstvu, do onih ćevapa u Skopju, pa… Bilo ih je bar 1000, i na to sam ponosan. Ljudi su samo krasne klice u životnoj zdjeli i sretan sam što ih znam. Čak i hejtersku gamad, dabogda i vi poševili nešto, nesretnici…

 

Velika ljubav su vam i putovanja. Od kad traje ljubav prema putovanjima i koje putovanje vam je ostalo u posebnom sjećanju?

61 država, samo Moldavija ostala od Europe, valjda idem u Manaus, pa ću i Južnu Ameriku riješiti. Najviše sam uživao u Australiji, divio se Islandu, pio svugdje. Počelo je 1983. s bubom u Trst, zadnje sam se vratio pred godinu dana iz Kambodže. Život je putovanje, sad da li ćeš ga svesti na ono do posla, ili riskirat pa ići svuda – to je na tebi

 

Koja je iduća destinacija?

Brazil, ako uspijem srediti kartu, ako ne, onda Kolumbija i Venezuela. Dat će onaj odozgora, voli on mene!

 

Vaše reportaže su prepune humora, uostalom po zabavnom pisanju i humoru ste i prepoznatljivi. Ušli ste u 40-te – po čemu se 40-te razlikuju od 30-tih?

Kad se ujutro probudiš, a ne krcne ti niti jedan zglob ili kost – znači da si mrtav. Dakle, ujutro se dižem na čok, puno više ulažem u predigru, dlake su se preselile južnije, ali se još uvijek volim nasmijati.

 

Jedna od najvećih misterija je kako to da je Ribafish slobodan? Sad je već to pitanje za Foxa Muldera ili Krešimira Mišaka, ali s obzirom na toliki broj ženskih fanova… Zar ste toliko izbirljivi?

Ako na Facebooku ne piše da sam u vezi, ne znači da nisam u vezi. Imao sam divnu vezu, dobili smo najljepše, najpametnije i najbolje dijete na svijetu, to nije išlo dalje, i sad me strah proći opet kroz sve ono što dolazi nakon toga kad shvatiš da nećeš vidjeti svoje dijete svaki dan. Koliko god ja bio duhovit i humorističan, s takvim stvarima nema zezanja, i jako ću teško stati pred oltar. Pogotovo jer se gnušam crkve i hrvatskih svećenika. Ali o tom potom…

 

Kad pričamo sa djevojkama o vama svaka će reći da ste pravi muškarac! Znate i sami da svi mi imamo svoje definicije pravog muškarca – koja bi bila vaša?

Pravi muškarac je bahata baraba koja ima bogatu suprugu za šminkanje, a noćima troši kurvice po skupim klubovima. Mislim, takvi ljudi danas prolaze, pa bi to trebala biti nekakva logična definicija. Ne znam. Moji prijatelji, dobri ljudi, veseljaci i ljudine, apsolutno nisu ono što traže današnje žene. A traže materijalnu sigurnost i da ih se ne tuče.

 

Mislimo da ćemo se složiti da je jedna od odlika pravog muškarca da pazi na svoju djecu. Otac ste malog (sad već ne toliko malog) Roka. Koje su vrijednosti kojima bi svaki otac trebao učiti svog sina?

Treba se veseliti svakoj sekundi, minuti i danu, pamtiti dobre stvari, i znati oprostiti. Igrati se 99% vremena, ali onih 1% sjesti i učiti. Škola mu je jedini posao, i to se mora napraviti odmah, nakon toga urednost i preciznost, ali znate i sami da to ne ide baš tako. Dijete nije uputstvo za mobitel, puno je više neuspjeha, molbi, dizanja glasa, ucjena, popuštanja i zajedničkih suza, nego lažno sretnih lica iz imbecilnih domaćih reklama za juhe i jogurte. To je najkrvaviji posao na svijetu, i nema nikakvih uputa, tako da bi bilo divno kad bi svi prvenstveno bili odgajatelji, a tek onda radni ljudi i građani sa svojih trilijardu briga, računa i kredita…

 

Kakav je Ribafish bio kao dijete?

Mali debeli kilavi razmaženko. Bistar ali lijen, stripovi, filmovi, knjige… Bio sam toliko loš u nogometu da su me rađe držali u napadu, nego na golu, to dovoljno govori.

 

Za kraj – prije osam godina bili ste voditelj na nama jako važnom događaju: promociji Kulta. I mi smo prošli veliki evolucijski put od tada – kako nas vidite danas, osam godina kasnije?

Kult je nešto najhrabrije što se dogodilo u Dubrovniku nakon rata. Da nema Kulta, mislio bih da je područje oko Dubrovnika zemlja Tereze Kesovije, zlih političara i ljudi koji se prave važni. Ali Kult je dokaz da i tamo ima normalnih, veselih i zabavnih ljudi, i da ću se i tamo uvijek dobro zabaviti. Malo više seksi teta, hrane i feljtona, i put prema vrhu je garantiran! Čitajte punkufer.hr, moje recenzije o hrani i piću, pišite na blog.hr-u, dokažite da ste živi, pratite Kult.com.hr, i pivimo se negdje uskoro! Ajdživili!!! (Da, lagao sam za princezu i Hiromi, ali hejteri ionako ne čitaju tekstove do kraja!)

 

Foto: Dražen Komar

Autor Kult portal

Vodeći se tvrdnjom da nas nitko ne može napraviti boljima nego mi sami, Kult je web magazin namijenjen muškarcima koji se trude i žele biti – bolji

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *