Njegove slike ste mogli vidjeti po Facebooku, a sada ga upoznajte i malo bolje
Kad ste prvi put osjetili želju za fotografiranjem?
Pa, iskreno – ni ne sjećam se. Bilo je to (valjda) prije nekih desetak godina kad sam kupio prvi digitalac. Uz to, veliku ulogu u tome da se počnem baviti fotografijom imao je i internet – jako volim gledati sve te krasne fotografije svega i svačega što se po netu mogu naći. Tako da sam i ja, naravno, htio vidjeti, gdje sam tu ja, i dali mogu barem slično tome nešto i sam snimiti.
Kako ste počeli slikavati ženske modele?
Do fotografiranja ženskih modela, koje mi je, usput rečeno – najdraže fotografiranje, došlo je iz čiste radoznalosti. Ono, vidite predivne cure po raznim katalozima, po raznim web stranicama… Sve su našminkane, nafrizurane, sve su si lijepe i krasne – pa tko nebi volio nešto takvo pokušati raditi. Bilo je to prije, recimo neke dvije godine.
Koliko je teško naći model za slikavanje?
U pravilu, nije teško! Velik utjecaj tu u današnje vrijeme imaju društvene mreže, naravno Faceebok posebno, gdjesu svi sa svima povezani, svi gledaju jedne/druge/treće i onda dolazi do onog – „vidi ovu fotku, kako je lijepa; i ja bi htijela takve nekakve“. Meni se uglavnom cure same javljaju za fotografiranja, mada često znam i sam pitati poneku curu za snimanje, to onda dok je neka cura po nečemu posebna, dok se po nečemu ističe, pa ako mislim da bi zgodno bilo takvo nešto drukčije snimiti.
S kojim modelom posebno uživate raditi?
Prednost ću naravno dati, Barbari Kečkeš, iz razloga što sam sa njom najviše surađivao, tako da, ako baš moram nekog izdvojiti, neka to bude ona.
Što je važnije kod slikavanja djevojaka – ljepota modela, erotičnost ili umjetnički dojam?
Reći ću – svo troje! Naravno da cura mora bit lijepa, naravno da mora „zračiti“, određena doza erotičnosti je uvijek dobrodošla, a umjetnički dojam – to je malo „prevrtljiv“ pojam, svako si može protumačiti neku sliku na neki svoj način – i to je odlično To vam je ono – meni je fotografija super, tebi je „trash“, tako da reći ću da je umjetnički dojam na zadnjem mjestu po važnosti.
Golotinja više nije problem za djevojke. Čuli smo da se čak djevojke sam požele potpuno skinuti na slikavanju?
Da, golotinja danas više uopće nije problem! Živimo u suvremeno doba, erotika (u svim svojim oblicima) se „viđa“ gdje god da se okreneš. Cure, poglavito samouvjerene, svjesne svoje ljepote, vrlo često same predlažu različite poze „kakve bi one htjele“, i tu se sad dolazi do tog da sam i sam nekad zatečen otvorenošću prema erotici mnogih djevojaka. Ja pokušavam u tome nekako „izvući“ da te poze budu, ajmo reć „što više umjetničke“, da ne otiđe cijeli sesion u neke „jeftine“ vode. Tu se ponekad znam i „zakačiti“ s modelima, oko izbora poza, kuteva snimanja… Ali sve se to uglavnom na kraju razriješi na obostrano zadovoljstvo.
Obično se smatra da se fotografi nabacivaju djevojkama (podsjetimo se samo slučaja Terryja Richardsona), ali – događa li se i obrnuto?
Ne znam (smijeh). Ja pokušavam fotografiju, posebno fotografiranje cura/modela „držati“ na nekom profesionalnom odnosu fotograf – model jer mislim da je to jedino ispravno rješenje. A imam ja i svoju dražesnu familiju, tako da me to niti previše ne zanima. Ali, možda negdje ima i toga.
Volite slikavati i noćne fotografije. U čemu je posebnost noćnog fotografiranja?
To me nekako držalo prije fotkanja cura. Sad sam stao ss tim, mada je lijepo otići navečer u grad, pogotovo volim zimi, pa staviti aparat na stativ i fotografirati noću osvjetljene, aute, ceste, svjetla, gađevine; drukčiji je to skroz pogled na iste nego preko dana. Uz to, u zadnje vrijeme sam se malo „bacio“ i u „moto-vode“, pa sam pokušavao s fotografiranjem moto utrka i speedwaya, i mogu reći da je odlično i zanimljivo iskustvo!
{gallery}Foto-Hranilovic{/gallery}
No comments