Samo pročitajte!
Opet ista priča, sa malo drugačijim akterima. I tako ja na krevetu, a mirna na podu tipka, a ja ne mogu ni suvislo pričati.
Tema članka; moje umiranje. Stala sam pričati, a mirna pita jesi umrla. Govori ona meni pružajuči mi toplomjer: možeš ga staviti i u usta, sve to dok mi čita članak o prokletstvu pby zečica koje masovno umiru mlade. Kako primjereno. Za to vrijeme umirem.
Dodaj mi toplomjer, stvarno, ne diktiram ti nego mi ga daj.
Ako sada umrem bar sam živjela kako sam htjela. To će mi biti zadnje riječi, a ne ajme meni, ili muka mi je.
Pokušavaju me oživiti, ali ne dam se. Tko bi vam dosađivao na faceu. Tko bi imao muda, pička vam materina.
Opaska tipkačice: nabijem vas.
Jebote što su vulgarni moji pomagači.
buncam.
Dalje.
Čekaj jebote.
Zraka.
Ispričavam se zbog lošeg članka, tipkači pišu svoja sranja.
Mater zove.
Neću krumpir.
Oet oni o toplomjeru i gdje se sve može stviti.
A ja obaram rekorde u temperaturi.
Pokušavaju mi naslov promijeniti.
Sjebano je sve to. Kažem piši sve to što pričate, ne da mi se ponavljati.
Sarkazam na stranu, voljela bih da mi ovo nije zadnji članak za kult.
Neću pisati zahvale, i koga volim a koga ne, sve se zna.
Tipkačica pita hoćeš mi ostaviti autorska prava…
Ja bih kakao.
Pozdravila bih dvije osobe, ali bit ću u sranju ako preživim. Pozdravila bih tri osobe? Ne tri, dvije, nisam droca. I to mi nisu dečki.
Eto to je dosta. Vidimo da li ćemo se vidjeti. Neka sve ostane u veselom tonu.
Pusa svima.
Budite veseli i opušteni.
Foto: Petar Vilov
No comments