Dan kada je Lauda gotovo izgorio

0

Danas počinje prikazivanje napetog filma Utrka života, a mi vam kao uvod donosimo priču o incidentu u kojem je Lauda zamalo izgubio život

 

„Vozio se drugi krug kada je, malo prije Bergwerk zavoja, stražnji ovjes na Laudinom bolidu puknuo zbog čega je Austrijanac pri brzini od oko 230 km/h izletio, snažno udario u zaštitnu ogradu i u plamenovima se odbio na stazu“

 

Prije početka Formula 1 sezone 1976. godine, svi su pričali o okršaju aktualnog prvaka, 27-godišnjeg Austrijanca Nikija Laude, i velike nade Britanca Jamesa Hunta. Mediji su se punili pričama o rivalstvu hladnog austrijskog stroja za volanom propetog konjića iz Maranella, i britanskog playboya koji odmah po izalsku iz bolida voli popiti čašicu kakvog žestokog pića, zapaliti cigar i odvući prvu ljepoticu koja dođe pod ruku u krevet. Hunt je, nakon raspada njegove dotadašnje momčadi Hesketh, i odlaskom Emersona Fittipaldia, prelaskom u McLaren odjednom dobio vrhunski bolid, i bio je spreman pokazati svima da je materijal za svjetskog prvaka.

Međutim, početkom sezone Lauda je bio taj koji je pobjeđivao, dok se Hunt, koji je brzinu dokazivao pole positionima, mučio sa pouzdanošću McLarenova bolida, svojim greškama ali i nepravilnostima na bolidu zbog čega mu je prvotno bila oduzeta pobjeda u Jarami (dva mjeseca kasnije je prihvaćen McLarenov prigovor, što će se pokazati i ključnim u prvenstvu). Lauda je svoj Ferrari 312T za to vrijeme vozio do pobjeda, ili u krajnjim slučajevima bodova. Nakon pobjede u devetoj utrci prvenstva, Brands Hatchu, Lauda je imao 61 bod, čak 25 više od Hunta koji je bio treći u poretku, četiri boda iza Jodyja Schecktera i njegova čudnog Tyrella sa šest kotača. Kako je iduća utrka bila Velika nagrada Njemačke na legendarnom Nurburgringu, stazi na kojoj je u to vrijeme Lauda bio najbrži, Austrijanac je planirao dodatno povećati svoju prednost u prvenstvu.

Međutim, Nurburgring je tada bila najopasnija staza svijeta, staza koja je duž svojih 23 kilometra nudila puno opasnosti, i staza na kojoj su mogli voziti samo pravi muškarci. Lauda nije bio prestrašen, usotalom nikada ni nije znao što je to strah, ali je bio zabrinut za sigurnost. Ograde na mjestima gotovo da i nije bilo, a zbog dužine staze vatrogasci i ljudi iz osiugranja nisu mogli biti raspoređeni na svakom mjestu. Bio je toliko zabrinut da je sedam dana prije utrke pozvao vozače da bojkotiraju utrku, ali većina vozača je glasala protiv bojkota.

U nedjelju 1. kolovoza 1976. godine 26 bolida je bilo spremno na startno-ciljnoj ravnini kada je počela lagana kiša koja, prema prognozama nije trebala dugo trajati, ali je staza bila mokra pa su bolidi brzo promjenili gume na kišne. Sam start je bio prilično kaotičan, ali bez većih incidenata. Lauda, vodeći u prvenstvu, je imao prilično loš start – puno prosklizavanja nakon što su se upalila zelena svijetla, i par zavoja kasnije pao je čak na deseto mjesto. Svejedno nije bio previše zabrinut, pogotovo nakon što su svi već nakon prvog kruga požurili u boks promjeniti na slikove, pa je već tu napredovao tri mjesta.

Vozio se drugi krug (od ukupno 14) kada je na polovici kruga, malo prije Bergwerk zavoja, stražnji ovjes na Laudinom bolidu puknuo zbog čega je Austrijanac pri brzini od oko 230 km/h izletio, snažno udario u zaštitnu ogradu i u plamenovima se odbio na stazu. Nažalost, vratio se točno na put Brett Lungerovom Surteesu koji snažno udara u njega, bacajući ga pred Chevron Haralda Ertla, koji je donekle uspio prikočiti, ali je ipak udario u Laudin bolid pri brzini od 140 km/h. Ertl i Lunger su srećom prošli bez ozljeda, te su brzo iskočili iz bolida i pohrlili u pomoć Laudi koji je ostao u gorećem bolidu. U akciju izvlačenja Laude priključili su se i vozači Guy Edwards i Arturo Merzario koji su parkirali svoje bolide i potrčali u pomoć nesretnom kolegi.

Scena na koju su naišli bila je zastrašujuća. Usred gorućeg bolida, sjedao je Lauda bez kacige (!?) koja mu je ispala s glave tijekom sudara, pri svijesti, ali opet nesvjestan što se događa oko njega pa nije ni pokušavao otkopčati sigurnosne pojaseve. Dok su Ertl i Edwards uspjeli pribaviti aparat za gašenje požara (od ljudi iz osiguranja koji su dotrčavali sa stotinama metara udaljenih pozicija) vatra se toliko pojačala da je malim aparatima nisu uspjevali ugasiti. Arturo Mezzario je herojski doslovno ušao u vatru da bi otkopčao Laudu i da bi ga mogli izvući iz bolida. U tom trenutku je stiglo sigurnosno vozilo, koje je imalo 100-litreni aparat pa je vatra konačno ugušena.

Iako je spasilačko vozilo za tadašnje vrijeme stiglo brzo (za minut i pol), a četiri vozača su herojskom akcijom uspjeli izvući Laudu iz užarenog bolida, Austrijanac je 45 sekundi sjedao usred vatre od gotovo 900 stupnjeva, pri čemu je dobio teške opekline, te usljed udisanja otrovnih plinova oštećenja pluća i zatrovanje krvi. Prvak je bio pri svijesti, razgovarao je sa doktorima te čak pitao vozača Johna Watsona kakva mu je glava, pa je utrka kasnije nastavljena dok je Austrijanac prebačen u bolnicu  Ludwigshafen, a nakon toga na intezivnu njegu u bolnici u Mannheimu.

Stvari su krenule na gore vrlo brzo. Zbog trovanja krvi Lauda je pao u komu, a liječnici su gotovo u potpunosti dignuli ruke od njega. Tijekom noći Lauda je čak dobio posljednju pomast i nitko nije smatrao da će dočekati jutro! Ali hrabri Austrijanac ne samo da je dočekao jutro, nego je treći dan počeo njegov iznenadni oporavak kojie je ostavio doktore bez teksta. U stravičnoj nesreći Laudi je zgoreno gotovo cijelo desno uho, kosu sa desne strane glave kao i obrve i trepavice. Tada još uvijek aktulani prvak i vodeći u prvenstvu se htio što prije vratiti na stazu, pa je napravio samo djelomičnu plastičnu operaciju koncetrirajući se na kapke i trepavice, dovodeći ih u normalnu funkcionalnost.

Svijet je ostao zapanjen Laudinim oporavkom, a samo šest tjedana od nesreće Lauda se u crvenom bolidu pojavio u Monzi. Pred fanatičnim Ferrarijevim navijačima unatoč jakim bolovima, očigledno nespreman potpuno, Lauda je utrku uspio završiti na četvrtom mjestu, samo korak od postolja! Ipak, prvenstvo je na kraju izgubio u posljednjoj utrci u Fujiju. Monsunska kiša je pljuštala stazom, a Lauda jednostavno nije htio ponovo riskirati svoj život. Hunt je na kraju tu utrku završio na trećem mjestu, dovoljno da za jedan bod pobjedi Laudu i postane svjetski prvak! Godinu kasnije, potpuno spreman i oporavljen od nesreće, Lauda je razbio konkurenciju i osvojio svoju drugu titulu prvaka. Veliki austrijski as se konačno umirovio nakon 1985. godine kao trostruki svjetski prvak, i ostat će zapamćen kao jedan od najboljih. A njegov život je tog 1. kolovoza 1976. godine bio tako blizu kraju…

 

http://www.youtube.com/watch?v=piFtNVh-JSA

About author

Toni Čeović

Pokretač i urednik Kulta, ljubitelj filmova, obožavatelj U2 i veliki zaljubljenik u formulu 1

No comments

5 najgorih found footage horrora

Found footage nam je omiljeni žanr horrora, ali ovih pet filmova su jednostavno bili katastrofalni   „Grupa istraživača paranormalnog odlazi na jednu noć u kuću ...