Kategorije
Zabava

Pirati – tko su stvarno bili?

San svakog dječaka bio je ploviti morima, ispijati rum i napadati i pljačkati druge brodove. Zato i danas volimo pirate

 

Petnaest ljudi na prsima mrtvaca, juhuhuhu i boca ruma, nazdravi vragu, zaboravi sve, juhuhuhu i boca ruma – pjesma koju smo vjerovatno svi obožavali kao djeca, pjesma koja je odražavala naše maštarije, pjesma koja je značila samo jedno – pirate!

Pirati su nešto o čemu znamo sve a u stvari ne znamo ništa. Iako pirati postoje još od najranijih doba a postoje još i uvijek, sama riječ nas će asocirati na morske vukove sa područja Kariba iz razdoblja 16. do 18. stoljeća. Upravo zato, ovaj će članak biti posvećen upravo njima.

Odmah na početku, treba istaknuti veliku razliku između dva pojma – pirata i gusara. Iako je kod nas čest pojam gusar, ispravniji za ono što svi mislimo je pirat. Naime, gusari su bili pljačkaši koji su napadali druge brodove ali isključivo uz dozvolu kraljeva te države i za njihovu dobrobit. Sa druge strane pirati su poznavali samo jedan zakon – svoj zakon i napadali su samo za svoju dobrobit i bogatstvo.

Povjest su obilježili mnogi gusari, Sir Francis Drake i Sir Henry Morgan, ali nama su uvijek više odzvanjala imena poput Crnobradog, Long John Silvera, Bartholomewa Black Bart Robertsa, Williama Kapetana Kidda, Jacka Rackhama, Anne Bonny, Kapetana Patcha, Diega El Mulata Grilla, Henrya Long Bena Everya i mnogih drugih. Zvučna imena, život prepun avantura i zakopano blago bio je mamac koji nas je privlačio i koji je ujedno od spomenutih pirata stvorio legendu! Međutim, jesu li život pirata i sami pirati bilo onakvi kakvim ih zamišljamo? Ne, istina je potpuno drukčija ali bajka će uvijek ostati bajka.

 

ZLATNO DOBA PIRATA

Iako je, kako smo spomenuli, piratstvo prisutno od samih početaka brodova, masovnost je počela pomorskim rivalstvima Španjolske i Engleske, prije svega, ali i Francuza te Nizozemaca u 16. stoljeću. Karibi su tada bili Španjolsko jezero i Englezi su željeli oslabiti utjecaj mrskih im Španjolaca. Stoga su davali svojim brodovima dopuštenje da pljačkaju sve brodove koji ne nose zastavu Njezinog Kraljevstva. Čak su i trgovački brodovi nosili to dopuštenje a Kraljica je kapetane kojji su pljačkali u njezino ime nazivala Prisvojnicima! Cijeli pljen je išao krlajici dok bi posada bila nagrađena jednim dijelom. najuspješniji i najpoznatiji Prisvojnik, odnosno gusar, bio je Sir Francis Drake koji međuostalim uspjesima osvojio i najveći pljen u povjesti gusarstva – španjolski bord Cacafugeo čiji je pljen iznosio, u današnjoj vrijednosti, čak 20 milijuna dolara! Za prekrcavanje svog blaga trebalo je čak šest dana!

Nisu međutim svi kapetani bili tako „pošteni“ kao Sir Francis Drake. Mnogi su vidjeli veću zaradu ukoliko napadaju i pljačkaju brodove samo za sebe! Prisvojnici su sve češće postajali pirati pa se piratsvo sve više i više širilo. Širenje piratsva ujedno je značilo i cvjetanje gradića Port Royala koje je brzo izraslo u glavno okupljalište pirata. U pravom Sin cityu cvjetala je prostitucija i razmjena robe. U gradu su kapetani tražili posade, mornari brodove a Port royal je bio jedno veliko pijano sajmište u kojem su se nalazili pirati, prostitutke, uboice te ajveći svjetski nasilnici. Port Royal je krajem 17 stoljeća završio svoje postojanje nakon što su ga uništili potres te tsunami koji je došao kao posljedica potresa. Više od 2 tisuće ljudi izgubilo je svoj život.

Za same pirate još uvijek je rašireno mišljenje kao o romanticima koji su spašavali svijet od uštogljenih plemića. Istina je ipak sasvim drukčija. Pirati su bili krvoločni nasilnici ovisni o nasilju u pljački. Stega na brodovima je bila izuzetno jaka a u borbi nije bilo pravila. Kazne za zarobljene kapetane su bile strašne i najbolje su pokazivale karakter samih pirata. Odsjecanje usana, paranje utrobe i odmotavanje crijeva bili su samo dio folklora a daleko najpoznatija kazna je bilo iskrcavanje na pusti otok sam osa pištoljem i Biblijom te napuštanje. Jedan od najpoznatijih romana Robisnon Crusoe svoj predložak ima u baš jednom takvom slučaju. Škot Alexander Selkirk je, nakon što se posvađao sa kapetanom prisvojnikom, iskrcan na pustom otoku Juan Fernandez samosa pištoljem, sjekirom, nožem i Biblijom. Pronašao ga je kapetna Woods Rogers četiri godine kasnije, Selkrik je još jedva govorio engleski! Zanimljivo je da je Walk the plank, odnosno hodanje po dasci, unatoč mišljenju zahvaljujući filmovima da je to bila standardna kazna, iskorišten samo jednom. Autor mu je Black Bart Roberts.

Porjeklo piratske zastave, crne sa mrtvačkim simbolima, ni dan danas nije stopostotno sigurno. Pretpostavlja se da su prvi pirati, francuskog porjekla nosili optpuno crvenu zastavu koju su nazivali Joli Rouge odnosno lijepa crvena. Preuzeli su je svi pirati ali su od 16. stoljeća počeli koristiti crnu sa mrtvačkim simbolima te su je na engleskom počeli nazivati Jolly Rogers. Crna zastava sa mrtvačkim simbolima je trebala kod napadnutog broda izazivat led u ksotima pa je to bio jedan od prvih oblika psihološkog ratovanja. Prve Jolly Roger zastave su imale lubanju sa prekriženim bedrenim kostima ali je želja svakog kapetana bila biti prepoznatljiv pa su se razvile različite verzije od kojih vam predstavljamo neke najpoznatije.

 

pir1

USTROJ NA BRODOVIMA

Unatoš okrutnosti, iznenađujuća je činjenica da su piratski brodovi bili jedna od prvih demokracija! Pravila su bila stroga ali su vrijedila za sve. Svatko je imao isti postotak od zarobljenog blaga a čak je postojao i određeni sustav zdrastvenog osiguranja! Isto tako, ukoliko se zarobio i opljačkao brod koji je prevozio robove, robovi su mogli ostati kao članovi posade! Kod pirata nije bila važna boja kože pa su zabilježeni i slučajevi tamnoputih pirata sa bijelom posadom!

Unatoč uvaženom mišljenju o velikim gusarskim brodovima, pirati su voljeli više male i brze jedrlice sa jednim jaroblom i velikim jedrom, bile su dugačke preko 20-tak metara i sa po 100 članova posade. Kako su brodovi bili prenatrpani život na njima je bio težak, spavalo se po palubi na kojoj je svatko imao svoj kutak sa škrinjom a u slučaju nevremena i kiše spavalo bi se u potpalublju među topovima. Baš zbog tih razloga pirati su većinom za svoj „prostor djelovanja“ su birali Karibe koji su se isticali mirnim i lijepim vremenom, a manje Indiju i Afriku iako su i one nudile bogate pljenove! Jedan os stereotipa o piratima su i dreadlocksi i kuke. Iako su zabilježeni i slučajevi pirata sa dreadlocksima pa i kukam, ti slučajevi su bili izuzetno rijetki. Kuke koje su imale bazu od kože su bile izuzetno skupe, nešto što si prosječni pirat nije mogao priuštiti. Zanimljivo da su česti slučajevi bili pirata sa naušnicama i to iz više razloga – vjerovanja da spriječava morsku bolest, kao financijsko osiguranje da se mrtvom piratu od zlatnih naušnica može upriličiti dostojan sprovod i zbog svjetlucanja na suncu što semoglo iskoristiti u borbi!

Taktika napada na brodove zasnivala se na obmani, iznenađenju i zastrašivanju. Kada bi ugledali brod na horizontu plovili bi određeno vrijeme istim pravcem kako bi ocjenili koliko brod ima ljudi i koje mu je naouražnje. Ukoliko bi se odlučili na napad približili bi se, obično pod prijateljskom zastavom, prišli bi blizu, nekada bi čak i molili za vodu. Zatim bi cijela posada uz gromoglasne uzvike izletila na palubu i počela napad na brod. Zanimljivo je da je to bio jedan od početaka psihološkog ratovanja. Veliku ulogu je imala i piratska zastava, crna sa mrtvačkim simbolima (pogledaj poseban pasus) tzv. Jolly roger. Pirati su često svoje kapute premazivali smolom ili katramom kako bi bili otporniji na ubode mačem. Bitka bi bila bespoštedna, počela bi pištoljima a u borbi prsa u prsa koristile bi se sablje. Ozljede, posebno od krhotina nastalih topovskim udarcima su bile česte. Kako u to vrijeme nije bilo antiseptika amputacije dijelova tijela su bile česte. Ranjeni bi bio polegnut na stol, dalo bi mu se ruma, stavilo kožu u usta. Amuptacijskim nožem bi se prvo presjeka koža i mišići a zatim bi se pilicom odsjekla kost. Cijeli proces je trajao manje od minute nakon čega bi se zašila koža koncem ili svilom. Kako su gangrene bile česte, sretnici su bili oni koji bi doživjeli da imaju drvenu nogu kao npr. Long John Silver.

Vidjevši da piratstvo gubi nadzor i da se širi Kraljica je u igru uvela nove igrače – prisvojnike koji su lovili pirate. Kazna za ulovljenog pirata je bila vješanje. Obješeni pirati bi se premazivali katramom kako bi se zaštitili od galebova te bi se objesili na ulazu u luku kao opomena ostalim piratima. Mnogi su pirati tako svoj život okončali i upravo su o njima ispričane najlegendarnije priče!

 

NAJPOZNATIJI PIRATI:

 

CRNOBRADI

Pravim imenom Edward Teach bio je jedan od najkrvoločnijih pirata. Poznat po svojoj dugoj crnoj bradi u napad je kretao sa šest pištolja, bodežom i mušketom te upaljenim šibicama koje bi zatakao ispod šešira kako bi zastrašio protivnika. Bio je pshiopat, ovisnik o nasilju pa je znao poubijati i cijele posade zatočenih brodova. Osvajao je na području obale Caroline i Virginie gdje je četiri dana držao u opsadi grad Charlestone. Za taoce je uzeo mjesnog upravitelja i njegovo dijete nakon čega je raspisana tjeralica za njim. Ubijen je 22. studenog 1718. godine a bilo je potrebno čak pet mušketnih zrna i dvadeset uboda od kojih mu je zadnji odrubio glavu, da bi ga se ubilo!

 

KAPETAN KIDD

Rođen kao William Kidd ostat će zapamćen za sva vremena po svom zakopanom blagu. Poečo je kao prisvojnik koji je lovi druge pirate ali sevrlo brzo i sam okrenuo piratsvtu. Nakon zauzimanja broda Quedah Merchant glava mu je ucjenjena a on sam kod Madagaskara prelazi na zapljenjeni brod kojeg naziva Advenure’s Prize te se s njim upućuje u Sjevernu Ameriku. Oteto blago je zakopao po Južno kineskom moru, Karibima te Gardiners Islandu. Po dolasku u New York biva uhićen te sporveden u zloglasni londonski zatvor Newgate. Na njegovo vješanje 31. svibnja 1701. došlo je 200 tisuća ljudi a na ulazu u Temzu njegove su kosti visili pune četiri godine! Tajnu o zakopanom blagu nikada nije otkrio pa se njegovo blago još i dan danas bezuspješno traži!

 

BARTHOLOMEW ROBERTS

Black Bart Roberts je poznat kao najtraženiji, najkrvoločniji i najuspješniji pirat koji je uspješno napao preko 400 brodova! Bio je iznimno brutalan prema onima koje je napadao, rezanje noseva i ušiju mu je bilo redovno a jednog je čak mornara pribio na jarbol kako bi poslužio kao primjer. Pirat je posato nakon što su mu drugi pirati oteli brod a krstario je područjem Afrike. Bio je iznimno proračunat pa je pio čaj umjesto alkohola jer je znao da alkohol smanjuje učinkovitost! Kraj mu je došao 10. veljače 1722. godine kada ga je kod Rta Lopez kod Nove Gvineje uhvatila Engleska mornarica. Za vrijeme borbe po olujnom vremenu eksplozija je raznjela Robertsov vart a u najvećem masovnom vješanju pirata pogubljena su čak 52 člana njegove posade.