Kategorije
Intervjui

Sarah Josipović: mlada, zgodna i uspješna

Ona je mlada, zgodna, uspješna i komunikatvna djevojka koja osvaja Hrvatsku

 

Oduvijek sam željela istaknuti nešto drugo na sebi, a to nije imalo veze s izgledom, no bila bi neiskrena da kažem da plava kosa, zelene oči i dobar ten ne pomažu u kontaktu s ljudima“

 

Kada je odluka pala da vi preuzimate DFWZ, jeste li ipak osjetili strah od novog izazova?

Moja mama se s godinama zasitila posla u showbusinessu, jednostavno je osjetila da je vrijeme da se aktivnije posveti nekim drugim projektima poput serije svojih kuharica od kojih su sad dvije izašle kao blagdanski pokloni na svim kioscima. Ja sam od samih početaka DFWZ-a njoj bila pomoć u organizaciji, a kako sam kao mlađi član tima prigrlila nove trendove u oglašavanju, marketinškoj komunikaciji, društvenim mrežama i svim ostalim popratnim, novonastalim alatima promocije,već sam duže vrijeme bila zadužena za inovacije na projektu i općenito dio posla vezan uz promociju. Stoga je logičan slijed bio da preuzmem i tu službenu titulu direktorice od nje, ali ne kako bi primarno preuzela sav posao i svu odgovornost koja ide uz nju, nego više kako bi postala mlađe lice koje svi povezuju uz DFWZ. Sve u svemu, mama je i dalje tu, kao najveća podrška i kao osoba koja jednim pozivom riješava sve probleme. Što se tiče straha, izazova se, kao ni posla ne bojim, puno se više bojim činjenice da se ne znam odmarati i da mi treba mjesec dana odmora da bi se konačno opustila i ne mislila na posao.

 

Koliko je teško u današnje vrijeme recesije organizirati veliki događaj poput DFWZ-a?

Naravno da je puno teže nego prije pet, šest godina i to će vam reći svaki organizator događanja pa i puno manjih. Ne samo zato jer su budžeti manji nego jer vlada opći osjećaj nezadovoljstva i ljudima moda, modna događanja i mnoge lijepe i pozitivne stvari ne pružaju isti osjećaj sreće i zadovoljstva kao nekad. Kad nemate novaca za osnovne potrebe, teško da će vas zanimati moda. Upravo je to  najgori element koji je donijela kriza – da se ljudi ne raduju jednako stvarima koje radite. S druge strane, nama je najvažnije da je financijska konstrukcija projekta unaprijed zatvorena i da imamo odličan, kvalitetan tim mladih ljudi koji taj projekt žive. Kada imate kolege koji doma nose posao i iskreno se raduju, ali i nerviraju svim usponima i padovima u poduzeću, znate da imate odličnu ekipu i da će projekt, unatoč vremenu recesije opstati još dugo, dugo godina.

 

Koliko je DFWZ velik projekt? Objasnite našim čitateljima kako nastaje cijeli projekt, dakle od prve ideje do konačnog proizvoda?

Sve kreće puno, puno prije sa slaganjem financijske konstrukcije i traženjem partnera s kojima se onda radi na razvijanju njihovih aktivnosti kroz projekt, zatim se radi na sadržaju i programu – dakle domaćim i stranim dizajnerima, zatim na slaganju neke komunikacijske strategije – od službene kampanje do komunikacije putem svih mogućih kanala poput društvenih mreža i naših medijskih partnera, zatim se osmišljavaju neke dodatne kreativne i zabavne aktivnosti, scenografija, partiji i finalno se kreće u operativu od castinga, press konferencije do samom eventa koji ne završava s poslijednjim danom revija već s razno raznim izvještajima, slaganjem press clippinga, a nekad i završnim partijem i eventom. Cijela organizacija traje oko 6 mjeseci tako da čim završi jedno izdanje počinje se planirati sljedeće.

 

Koliko uopće imate slobodnog vremena za sebe?

Ovisi u koje doba godine – ljeto nakon DFWZ-a provedem skoro cijelo na moru, radeći doduše s mora, ali to mi je vrijeme opuštanja, osim naravno kada organiziramo neke ljetna događanja. Svaki sam dan tada do 12-13h na kompjuteru i onda sam slobodna, to je luksuz koji si ne može svatko priuštiti. Isto tako, 12 mjesec imam jako puno posla, ali ga pokušavam držati pod kontrolom, češće raditi od doma kako mi blagdanski ugođaj ne bi trajao samo par dana. Tijekom ostatka godine pripremam DFWZ, radim na Wall.hr portalu i bavim se organizacijom evenata i odnosima s javnošću za druge klijente, tako da tijekom tijedna slabo imam slobodnog vremena, uglavnom su to vikendi koje koristim za druženja s prijateljima, izlaske, večere, ženske tretmane i općenito sve što propuštam tijekom tjedna.

 

Kada ste prvi put osjetili privlačnost marketinga, i koje su osobine koje treba imati pravi marketinški stručnjak?

S obzirom da je i moja mama magistrirala marketing, oduvijek sam proučavala njene knjige, a s obzirom na moju pričljivost i komunikativnost bilo je logično da ću se baviti s prodajom iz koje naravno izvire marketing koji je meni najzanimljivija djelatnost kojom se čovjek može baviti. Oduvijek sam znala da ću nakon gimnazije ići na Ekonomski fakultet iako sam prvo željela predati papire i na Pravni fakultet, ali sam od toga odustala jer sam znala da bi bila nekonvencionalni pravnik, a i teško bi branila krive. Što sam se više upoznavala sa svim kolegijima na marketingu, to mi je on bio draži i evo da me sada pitate bi li ponovo išla na fakultet učiti neke novine vezano za cijeli taj dio ekonomije, odmah bi pristala. Moji kolege s marketinga uvelike su se razlikovali od kolega s recimo financija, naša su ‘marketinška’ predavanja oduvijek bila vrlo živa i aktivna, svatko je imao nešto za reći i prava se borba odvijala za pravo na govor, dok je kod drugih suprotno, gledaju samo kako izbjeći aktivnost na satu. Iz toga bi mogla izvući osobine kvalitetnih marketinških stručnjaka  – komunikativnost, brzina, znatiželja bez srama, općenito neka aktivnost, strast za onim što se radi te poštovanje kolega i mogućnost timskog rada.

 

Gdje se, kao ambiciozna osoba, vidite u nekoj budućnosti?

Ufff, to je malo problematično pitanje jer se vidim svuda, a morati ću odabrati kojim putem aktivnije krenuti, ali recimo da se vidim u nekoj velikoj kompaniji kao savjetnik za korporativne komunikacije. Uz to, da imam svoje poduzeće koje se bavi organizacijom evenata, vjenčanja i odnosima s javnošću. Kako trenutno stvari stoje, u planu mi je što prije se ostvariti na poslovnom planu kako bi se mogla nekoliko godina posvetiti politici. Politika kao takve me ne zanima, ali me zanima situacija i država u kojoj živim, a ona nije nikako dobra. Stoga bi se voljela ostvariti najprije poslovno kako bi u politiku ušla iz čistog uvjerenja da mogu nešto promjeniti, pomalo utopistički, ali tako se mijenja svijet, a ne svakodnevnim gunđanjem.

 

Koliko će teško, jednog dana, biti uklopiti vlastitu obitelj uz sve poslovne obveze?

Moja mama je uspjela i ja joj se divim zbog toga, i njoj i drugim ženama koje to uspjevaju. Kažu da to sve dođe prirodno i koliko god se to meni sada čini teško i gotovo nemoguće, sigurna sam da će i meni doći samo po sebi i da ću sve uspjeti, ipak sam dobar organizator. Trenutno o tome ne razmišljam, nisam osoba kojoj je osnivanje obitelji prvo na listi prioriteta nakon fakulteta. Iako imam skoro 27 godina, smatram se vrlo mladom, na kraju krajeva, osjećam se kao dijete i mislim da dijete ne može imati dijete. U nekoj budućnosti, naravno, obožavam djecu i jako sam obiteljski tip i sigurna sam da ću biti dobra mama…

 

Mislite li da vam je dobar izgled u dosadašnjoj karijeri više pomagao ili odmagao?

Hvala vam za ovo dobar izgled… Iskreno, ne primjećujem da itko u mom poslu prvenstveno percipira kako ja izgledam. Nitko se prema meni u poslu nikada nije ponašao na temelju izgleda i to kako izgledam smatram ne bitnim za posao koji se bavim. Svoj izgled ne ističem kao nešto važno, dapače, s obzirom da sam se u prošlosti bojala kako bi ljudi mogli reći . ‘ma što će mi ona dolaziti na sastanak, mala plava šminkerica’ odlučila sam se, iz bunta prema tome što ljudi često prvo primjećuju izgled, odjevati vrlo neutralno, pokriveno, bez uske odjeće, uglavnom sam u ravnim cipelama i ne šminkam se previše. Oduvijek sam željela istaknuti nešto drugo na sebi, a to nije imalo veze s izgledom, no bila bi neiskrena da kažem da plava kosa, zelene oči i dobar ten ne pomažu u kontaktu s ljudima. Polazeći ovdje od sebe, ljudi u mom poslu vole vidjeti lijepe, uredne i uređene ljude pa sam sigurna da je i meni to pomoglo u otvaranju nekih vrata u prošlosti, a da ni ne znam.  

 

Vratimo se malo na modu. Tko je po vama kriv za hodajuće vješalice na modnim pistama? 

Čini mi se da u Hrvatskoj nije takva situacija i da su naše domaće djevojke uglavnom samo vitke, ali ne i kosturi što mi je izuzetno drago jer volim vidjeti pravu ženu sa svim svojim atributima. Iskreno, ne znam tko je kriv, time se ni ne opterećujem previše, mislim da svakodnevne žene i tu i vani izgledaju normalno, a da manekenke nisu neka referenca na što bi se mlade djevojke trebale ugledati kada govorimo o kilaži. Mislim da je najbitniji odgoj mladih djevojaka i ulijevanje samopouzdanja u mladoj dobi pa da im nikada ni ne padne na pamet neko izgladnivanje. Tko je kriv? Vjerojatno dizajneri i klijenti koji takvim curama daju posao pa ostale djevojke misle da moraju tako izgledati da bi dobile posao, što je očito nažalost tako.

 

Za kraj, Kult već duže vrijeme traži osobu za marketing, kako da vas nagovorimo da bacite oko i na nas?

Hahaha, hvala na pitanju. Da imam vremena za nove projekte, vrlo bi rado postala dio Kult tima, ali nažalost već imam neke svoje projekte poput Instituta za organizaciju vjenčanja koji su na čekanju jer im se ne stignem posvetiti kako bi stigla.

 

sarahjosipovic

 

fblogo

Kategorije
Intervjui

13 pitanja: Tatjana Jurić

Naša omiljena voditeljica voditeljica o krađi identiteta, golotinji, nemoralnim ponudama i ljubavnim savjetima

 

„Srećom pa mi niste uputili nešto nemoralno. Vidjeli bi vi ovo „dragi i fini“…“

 

Prije nekolio godina ste imali i neugodna iskustva s krađom identiteta na Facebooku? Kako možemo znati da smo pogodili pravu Tatjanu Jurić?

Za ovu Jurićku – garantiram. Ta sam! Iako, garantiraju, čujem, i za druge… Ali, ova će vam OIB ispaliti iz prve.

 

Voditeljica ste na Narodnom radiju na koji ste došli, kako ste rekli, radi domaće atomsfere, kolača i glazbe. Prvo dvoje razumijemo, ali zar vam ne dosade silne Kemije, Bižuterije, Uzbune i slične pjesme za mase?

Vidim ja da ne slušate Narodni radio previše. Kužim to, jer i sama sam imala isto takvo mišljenje o Narodnom. Dok nisam došla. A zvali su me dugo. Danas mi je jasno zašto je Narodni najslušaniji radio u Hrvatskoj i presretna sam što sam dio njega! Da, imamo sve te silne „pjesme za mase“ kako kažete. Ali, danas su na mojoj playlisti i Laufer i Let 3, i Elemental, Massimo… recimo. Hoću reći, Hrvatska ima odličnu domaću glazbu. Domaću, ne narodnu. Prebacite frekvenciju koji put, brzo ćete je memorirati.

 

Navodno ste od malih nogu htjeli biti voditeljica. Pošto djeca često mjenjaju svoje želje, što je najluđe što ste poželjeli biti?

 Voditeljica!!! (smijeh)Raditi javni posao u zemlji poput naše stvarno je ludo!

 

Često ste po medijima  koji stalno izvještavaju o vašim ljubavnim statusima. Smeta li vas što mediji prate svaku vašu vezu ili to sve shvaćate kao kompliment, jer javnost očigledno želi znati jeste li slobodni ili ne?

Ne smeta me, s vremenom me to počelo i zabavljati. Jedino mi je pomalo ‘šteta’ što svi drugi s nekim odu na kavu… i ako vide da im ta osoba ne odgovara, na nju se zaboravlja… Kod mene je drukčiji slučaj – odem na kavu, dvije i odmah sam u vezi koja se onda svako malo vadi iz arhive. Srećom, zadnjih sam godinu dana ponovno u sretnoj i stabilnoj vezi pa se više nema o čemu pisati.

 

Pritišću li vas roditelji – kad će svadba?

Nimalo! Oni imaju odgovor na to pitanje…

 

Za vašeg partnera u Plesu sa zvijezdama, Roberta Schubert,a ste svojevremeno rekli da je jedini muškarac kojem dopuštate da vas vodi. Znači li to da vi u vezi volite „nositi hlače“ i držati uzde?

Ne, to samo znači da su moji dosadašnji muškarci nosili krivi broj hlača (smijeh).

 

Često pričate o svojoj nećakinji. Mislite li da ćete biti dobra majka? I čemu ćete prvo naučiti svoju djecu?

U svjetlu nedavnih prepucavanja oko referenduma, prvo ću ih naučiti da su tolerancija, ljubav, blagost i pravo na jednakost u različitosti temelj prosperitetnog, modernog društva u kojem zaslužuju živjeti.

 

Kakvi ste nakon prekida? Sjedite li u pidžami na kauču, gledate Dnevnik Bridget Jones i tješite se sladoledom?

Ne, upravo suprotno. Izvrćem cijeli svijet naglavačke da dotjeram stvari do kraja. A kad mi to uspije, mirna sam.

 

Nalazite se i na našoj listi najseksi Hrvatica i već ste dobili veliki broj glasova. Smatrate li se seks simbolom?

Jesam li? Hvalaaa. A tko vodi? Ko vodi? (Smijeh)

 

Izjavili ste da bi se slikali nagi ali samo za vlastitu kolekciju. Ne mislite li da je to ipak malo sebično? Zašto ljepotu sebično zadržavati samo za sebe?

Zato što je ljepota u očima onoga koji gleda. A dobro vidjeti može samo onaj tko nam je – blizu. Možemo zaključiti: uopće nisam sebična. Samo to dijelim s – onim pravim.

 

Jeste li se ikada susreli s nemoralnom ponudom? I ako jeste, kada ste je odbili jeste li bili dragi i fini kao i uvijek, ili ste mu zalili piće u lice?

„Dragi i fini kao uvijek“. Srećom pa mi niste uputili nešto nemoralno. Vidjeli bi vi ovo „dragi i fini“…

 

Jedan redovni čitatelj našeg portala je bacio oko na finalistkinju Miss Kult Doris Šebestijan koja mu se jako sviđa, ali ne zna kako joj prići jer misli da je prelijepa za njega (iako je i on faca). Možete li mu pomoći savjetom?

‘Just do it’. Bez puno razmišljanja, zbrajanja i oduzimanja. Ako postupiš onako kako ti feeling unutra govori, ne možeš pogriješiti.

 

Za kraj, je li ovo bio jedan od ležernijih intervjua koji ste napravili? Ako jest onda ste nam uljepšali dan! 

Bome da, hvala vam! A ne samo to, vidim da ste me dobro proučili. Da se boooooojim? (smijeh)

 

Foto: Marko Zirdum za RTL

 

tatjanajuric

Kategorije
Intervjui

13 pitanja: Mirela Priselac Remi

Pjevačica Elementala o 15 godina dugoj karijeri, Vjekoslavi Huljić, seksipilu, smokijima…

 

Prije svega počnimo tako da vam od srca čestitamo 15 godina djelovanja. Ima li neki trenutak s bendom tijekom ovih 15 godina koji bi izdvojili kao najdraži?

Hvala na čestitki! Najdraži trenutak? Uh, ovo je totalno leksikonski moment! Najdraži glumac? Pizza ili hamburger? Haha sorry, nisam mogla odoljeti… U 15 godina skupi se tih najdražih trenutaka. Prvo repanje u Aquariusu, 1998., prvo snimanje kod Shota doma (1, 2, mic check!), ono popodne kod Merime doma kad smo Erol i ja napravili refren ‘Romantike’, pijanstvo cijelog benda u parkiću kod Pišača (Svačka), Johnova vrećica ‘Macan’ zbog koje smo se satima kršili od smijeha, prvi nastup na velikom stageu (opet Aquarius), juha od paradajza usred Bosne, svirka na Kninskoj tvrđavi, Hitna u Gospiću, igranje ‘Životinja na slovo’ na povratku iz Skopja… C’mon!

 

Elemental je nastao na stražnjem sjedalu automobila? Ali…

A daaaj, kakva je to aluzija? Nisam ja takva cura! Vraćali smo se s Velesajma, imali smo tamo kratki nastup, brejkeri su imali neku svoju manifestaciju pa smo mi bili ‘zabavljači u poluvremenu’. Nastup je prošao super i na povratku doma, u Shotovom bijelom Yugiću, sjedila sam na zadnjem sjedalu (Shot i Ink bili su napred) i razgovarali smo kako bi bilo kul da napravimo bend, kad se ionako ful dobro kužimo, na istoj smo valnoj duljini, pišemo o sličnim temama itd… I rekli smo, ‘hajde da probamo, pa kud puklo’… 15 godina poslije, odgovaram na pitanja za Kult.

 

Aluzije privlače pozornost, zar ne? Jedan ste od dugovječnijih bendova, kako možete objasniti svoj uspjeh u dane kada su mladi zatupljeni priglupim stihovima pjevačica za mase?

Uspjeh je relativno pripitomljena životinja. Što je zapravo uspjeh danas u Hrvatskoj? To kad ti kritičari kažu, ‘imate dobar album’? Ili kad puniš Arenu Zagreb? Ili kad si prvi na top ljestvicama, u društvu s izvođačima za koje u životu nisi čuo? Kad sviraš od ‘Vardara do Triglava’ u trošnom kombiju? Kad plešeš u ‘Zvijezde plešu’ ili kako se već zove, u pripijenom trikou? Ja ne znam, evo pitam vas… Tko su hrvatski celebrityji? Simona Gotovac ili Arsen Dedić? Gdje se povlači granica? Zašto je interesantnije tko kome gura nego o čemu pjesma govori? Ili je uspjeh ovdje samo jebeni privid, moment kad si sam sebi bitan? Trudim se ignorirati stvarnost hrvatske estrade. I uspjeh. Tako mi je lakše. Gasim televizor. Čitam Vjekoslava Majera i Vesnu Parun.

 

Niste baš fan Vjekoslave Huljić. Tko je najveći lažnjak na estradi?

Iznenadili biste se (ziher!), ali Vjekoslava Huljić je daleko uspješnija od mene. I uvijek će biti, jer zna što vole mase i piše na takav način, a ja pišem za sebe i povremeno se usuđujem podijeliti to s njih šestero, a onda i s diskografom. Nisam fan Vjekoslavinih stihova jer često piše iz perspektive ‘nemoćne žene’ koja svoju afirmaciju traži kroz muškarca. Da, analizirala sam stihove, haha… Ja više volim u pjesmama slušati o čvrstim ženama koje upornošću mogu sve. To je ono temeljno pitanje perspektive, i shodno tome, pitanje pravca u kojem vas ta perspektiva vodi. Naravno, poštujem da neke žene više vole biti dolje… To je ziheraški, nema rizika, znači, nema ni zajeba. Nema mogućnosti pogreške. Šutiš i čekaš da se stvari ‘riješe’ same od sebe. Puštaš da netko drugi radi sve za tebe. Ja nisam takva žena. I ne mogu pisati iz takve perspektive. Ali, hej, ne mislim da sam zbog toga pametnija. Možda sam samo malo drčnija.

 

Nećemo generalizirati, ali mislite da su glazbenici, i publika, koja sluša „alternativnu glazbu“ ipak inteligentniji i školovaniji od onih koji slušaju narodni melos i cajke?

Mislite da je panker koji se zgažen valja u vlastitoj rigotini inteligentniji od lika koji našmrkan trga košulju na Cecu? Nema šanse! Pretpostaviti da su alternativci pametniji od cajkaša značilo bi da si društveni (a pomalo i intelektualni) snob. U svakoj (sub) kulturi ima idiota, nitko nije cijepljen protiv gluposti. Odabireš koja te muzika najviše fura i onda guštaš u njoj. Tko sam ja da prosuđujem tko je pametniji ili koja je muzika ‘pametniji’ odabir? Ne želim se postavljati s visine. Svaka budala ima svoje veselje. Pa tako i ja!

 

U svojim ste pjesmama posebno kritični prema političarima. Što vas kod njih najviše smeta, i postoji li ijedan političar koji spada barem u kategoriju „prolazan“?

Nema, nažalost. Bilo je par njih koje sam tijekom godina simpatizirala, ali se na kraju uvijek ispostavi ista stvar – fotelja, moć, krađa, osobni interes ispred interesa naroda ili nacije, Mirela koja govori ‘više nikome od njih neću vjerovati…’ Revoltirana sam političarima. I nejasni su mi. Zar je tako teško ostati normalan, kad se dočepaš te većine u Saboru? Umišljeni su, to me jako smeta. Napuhani su. Lažu. U kameru. Gadovi. E… Ili su samo ljudi, slabi i labilni, opijeni od velike moći? Hm…

 

Paze li vas dečki iz benda ili se ipak tu i tamo žešće posvađate?

Ma oni su zakon. Obožavam ih. I kad se svađamo ih volim. Svađa ne znači prekid odnosa. Samo znači da moramo naštimati frekvencije. Dijelimo one temeljne svjetonazore, to je osnovni preduvjet svakog uspješnog odnosa. U vezi, u bendu, u prijateljstvu… A svađamo se isključivo tijekom stvaranja novih pjesama. Tu svatko misli da je najpametniji. I to je skroz ok.

 

Smiju li žene psovati? I koja vam je najdraža psovka?

Opa, eto nas u vremeplovu! Smiju li žene nositi hlače? Hahaha… Smiju, ako su široke i ako podsjećaju na suknju. I smiju psovati, ali isključivo ‘miša’ i ‘vrapca’. Ništa teže od toga, zabogamiloga! Moja najdraža psovka je ‘Mooger Fooger’. Evo ga:

 

Izjavili ste da bi pretukli ženu koja vam takne frajera. Jeste li se ikada potukli s nekim? Možda čak i s mušakrcem?

Mora da sam to izjavila u PMSu, vrlo sam miroljubiva. Pero umjesto mača i tako to… Zadnja tuča bila je s Teom Gačić u osnovnoj školi. Pukla sam jer me zalila s vodom iz spužve. I to je bilo više grebanje nego tuča… Od muškaraca, naguravala sam se samo s burazom, kad smo bili klinci. A to je najčešće završavalo s tuljenjem i ‘mama, daj mu reciiiiiii’.

 

Zašto ste prešli s dugokose brinete na kratko ošišanu plavušu?

Dosadila mi je smeđa kosa. Isprobala sam sve boje osim plave. Pa rekoh, ajde da vidimo. I svidjelo mi se. Onako, švedski je. Bjorn, call me.

 

Smatrate li se seks simbolom? Muškarcima definitivno godi pogled na vas. I bi li se ikada slikali recimo u donjem rublju?

Seks simbol? C’mon… Čak ni ne igram na tu kartu seksipila. Možda vas zbunjuje to što sam škorpija, pa sam malo slobodnija u interpretaciji, haha… I meni godi pogled na muškarce, pa smo tu kvit.

 

Je li veličina važna? Pročitali smo vašu izjavu da ste u krevetu umjesto ‘zvjerkana’ dočekali ‘crvak’. Dolazi li ona „tehnika ispred veličine“ s godinama i iskustvom?

Da, neki put se dogodi i smokić. A što ćeš, ljudski je. Tehnika je najbitnija, ali nije na odmet ni veličina. No to je relativan pojam. Muškarci se služe drugim metričkim sustavom kad je u pitanju veličina njihove ‘muškosti’, to sam recimo shvatila s godinama i iskustvom. Isto kao i frizeri. Centimetar nikad nije centimetar. Uvijek se vraćaš kući u suzama jer je frizer previše odrezao. Hajdemo reći da je potrebno kombinirati tehniku i veličinu (ili nedostatak iste). Džaba ti je skupi auto ako ga smotaš oko prvog stupa jer ne znaš voziti. Kužiš?

 

Je li Frank Moody idealan muškarac, i kakav bi bio savršen muškarac po vašem kriteriju?

Ma nije idealan, ali je zgodan i neodoljiv. Ali u stvarnom svijetu, tko bi htio biti s tako emocionalno nedostupnim frajerom? To je muka, prvo ga prokljuvi, pa ga pripitomi, pa te ugrize, pa vidaj rane… Tko još ima vremena za to? Ja u biti volim džentlmena ‘with a twist’. Mora imati i pomalo mračnu stranu, ali da je u načelu tip dečka koji će te pozvati pod svoj kišobran kad padne pljusak.

 

Foto: Maja Lesar

www.majalesarphoto.com

Kategorije
Intervjui

Srećko Rundić – nova fotografska nada

Iako ima tek 18 godina, mladi Dubrovčanin je sve aktivniji i prepoznatljiviji na fotografskoj sceni

 

Ime Srećko Rundić se odjednom pojavilo na sceni. Kako ste doslovno preko noći postao poznati?

To što se moje ime odjednom pojavilo na sceni, i vrlo brzo pročulo za mene, mogu zahvaliti velikoj podršci svojih sugrađana, koji su zamijetili moj talent već na samom početku. Oduvijek me privlačila fotografija, no prije dvije godine svoje mjesto sam pronašao u modnoj fotografiji tokom spontanog fotografiranja prijatelja.

 

Čuli smo da se sad poznate manekenke natječu koga ćete slikavati? Tko vam je omiljeni model?

Istina, otkad se moje ime pojavilo na sceni imam puno više posla. Ne bih htio isticati imena omiljenih modela, jer svaki model i svako snimanje imaju svoju priču, koja je posebna i zanimljiva na svoj način.

 

Kako je došlo do suradnje s jednom od najseksipilnijih Hrvatica, aktualnom Miss Universe?

Zapravo sasvim slučajno. Na facebook stranici uočila je moj rad te me kontaktirala i izrazila želju za snimanjem. S obzirom da je Melita iza sebe imala broja odrađena snimanja, sa njom je bilo veoma jednostavno raditi i nastale fotografije su nas oboje oduševile te se naša suradnja nastavila.

 

Zašto volite baš modnu fotografiju?

Moda je ono što mi daje razrješene ruke i slobodan prostor da sve svoje ideje ostvarim te zatim predočim putem fotografije. Ljudsko tijelo doživljavam kao bijelo platno koje možemo obojati i transformirati putem odjeće na koji god način poželimo, te sam tim savšenim skladom oduševljen i inspiriran.

 

Koliko je teško biti mladi fotograf u svijetu u kojem vladaju već razvikana imena poput Lupina, Hoyke, Doleneca, Zirduma…?

Takvim se stvarima se uopće ne opterećujem. Stvaram sebi svoj put, kojeg se najčvršće  držim te smatram da ću tako najbrže doći do svoga cilja. Navedene fotografe ne smatram nikakvom preprekom, već iznimno cijenim i poštujem njihov rad, te smatram da se od njih može puno naučiti.

 

Većinsko mišljenje je da su bolje slike bez photoshopa, ali je li u današnje vrijeme uopće moguće raditi bez photoshopa?

Većina ljudi hvali moje vještine u Photoshopu, a kao što vidite i sami većina najpriznatijih svjetskih fotografa i časopisa koriste photoshop tako da je to sasvim relativno, o ukusima se ne raspravlja. Photoshop je puno više od alata za postizanje plastičnog izgleda modela, iako upravo takvom teži modna industrija i većina mladih djevojaka koje sam dosad imao priliku upoznati.

 

Kada je Kult kretao kao magazin, naša prva naslovnica Aide Šipčić u donjem rublju je za neke bilo previše. Danas, sedam godina kasnije, golotinja je nešto sasvim normalno. Koliko su se djevojke na slikavanju spremne razgolititi?

Svaka djevojka ima svoje ideje u kojem bi smjeru snimanje trebalo ići i koliko želi pokazati .  Prije pedesetak godina žene nisu nosile ovako provokativnu odjeću, nisu imale ovakve bikinije… Danas je izreka ,,manje je više” ponekad pogrešno interpretirana, ali u ovom je poslu bitno imati mjeru i viziju što želiš izraziti.

 

Kako uspjevate opustiti djevojke na snimanjima?

Većina djevojaka s kojima sam surađivao imale su prijašnjeg iskustva s poziranjem pa je sve to teklo glatko, a ostatak cura koje su prvi put pozirale pred objektivom su također bile veoma opuštene, vjerovatno zbog mojih godina, koje mi što se toga tiče idu u prilog.

 

Koji su vaši planovi? Gdje se vidite za 10 godina?

Cilj mi je ostati dosljedan sebi i ugrabiti svaku priliku za učenje. Vidim se kako radim ono što volim negdje gdje je moj rad cijenjen i prihvaćen te da sam kao umjetnik ostvaren u potpunosti.

Kategorije
Intervjui

13 pitanja: Tihana Nemčić

Prelijepa Tihana nije samo zgodna, nego je i uspješan nogometni trener!

 

Viktorija Vojakovac je od kada ste imenovani trenerom postao svjetski poznati klub. Dolazi li sada radi vas više gledatelja na utakmice?

Viktorija je klub županijske lige na čije utakmice uvijek dolazi manje- više jednak broj gledatelja. Mislim da moja prisutnost nije mijenjala na stvari iz razloga što sam oduvijek igrala nogomet s dečkima i nikoga nije previše iznenadilo kada sam postala trener kluba.

 

Smeta li vam pozornost koju ste dobili zbog činjenice da ste zgodna djevojka koja trenira muškarce? A o tome je pisao gotovo cijeli svijet…

Smatram da je najvažnije biti usmjeren na svoj posao. Naravno, predstavljena sam kao zgodna djevojka ali to me nije smetalo niti utjecalo na moj rad. Važno je biti dosljedan i onda nema problema.

 

Tuširaju li se ikada treneri s nogometašima? I uletite li im ikada „slučajno“ u svlačionicu dok se presvlače?

Ne znam što rade muški treneri sa svojim igračima ali u mom slučaju to se ne događa. Igrači i ja imamo dogovor: kad se presvuku, jedan od njih izađe po mene kako ne bi ušla u krivom trenutku.

 

Zapijete li ikad s dečkima nakon treninga ili utakmice?

Poslije treninga i utakmice uvijek ostanemo zajedno, kako i priliči ekipi. Međutim, uvijek su sa nama djevojke i žene igrača tako da gotovo nikad ne ostajem s njima kao jedina žena.

 

Opsujete li ikada sucu majku, pljunete li na zemlju i opalite koji šamar igraču?

Za šamarčine stvarno nema potrebe, ne znam tko uopće rješava stvari na takav način. Kad imam potrebu pljunuti, pljunem, a suca ne psujem direktno. Možda nekad promrmljam u sebi…

 

Jeste li nabrijaniji u „one dane“?

U one dane nisam ništa posebno i drugačije od svih ostalih dana. Možda sam mrvicu više nabrijana ali ne dopuštam da to utječe na trening. A igračima ne dajem do znanja što se meni osobno događa.

 

Smetaju li vam predrasude po kojima nogometašica mora biti muškobanjasta i glupa?

Nije mi svejedno kad netko tako govori o curama o nogometu, ali ljudi govore svašta samo da im bude zanimljivo. Ja osobno se trudim da tih predrasuda bude što manje, vodim brigu o sebi kao o ženskom biću i obrazujem se što je više moguće.

 

Uvijek nas je zanimalo – stavljaju li žene ruke na međunožje kad stoje u živom zidu?

Neke cure stavljaju ruke na međunožje, iako smatram da je to samo navika. Pa i ja nekad stavim zato što sam to vidjela na muškim tekmama, ali zato stavim ruku na prsa s razlogom. Udarac u taj dio tijela prilično bi bolio.

 

Kada bi mogli birati, koje klubove bi volje trenirati?

Svakako bi voljela raditi u dobro uređenom klubu sa svim potrebnim materijalnim uvjetima, dostatnim brojem igrača. Nekima zvuči smiješno ali većina niželigaških klubova nema osnove za stabilan rad tako da je moja jedina želja u ovom trenutku imati zdravu okolinu sa svim potrebnim uvjetima. Još ne razmišljam o radu u „velikim“ klubovima, iz jedinog razloga što još mnogo toga moram naučiti te slijediti prirodan proces napredovanja.

 

Tko je najseksipilniji trener na svijetu?

Najseksipilniji trener na svijetu? Nisam još naišla na takvog…

 

Biste li ikada mogli biti s muškarcem koji voli gledati umjetničko klizanje i gimnastiku? Kakav je vaš idealan muškarac?

Ne bi mi smetalo umjetničko klizanje niti gimnastika… Ako muškarcima ne smeta što ja igram nogomet, bilo bi licemjerno da mi smeta nešto netipično kod drugoga. Idealan muškarac? Moj Jakov.. Smiren, skroman, jednostavan, lijepog osmijeha..

 

Nives Celzijus je jednom izjavila da bi voljela voditi ljubav na travnjaku Santiago Bernabeua. Imate li vi takvih želja, ili ste možda već slično i ostvarili?

Nemam sličnih želja, travnjak služi da se na njemu igra nogomet. Ništa više..

 

Žene pilotiraju zrakoplovima, treniraju muške momčadi u nogometu, muškarci odlaze na depilacije i kupuju kozmetiku. Mislite li da se približavamo uniseks spolu?

Ljudi se više ne boje svojih potreba i želja. Ako žene žele pilotirati i igrati nogomet, a muškarci depilirati i šminkati se, i ako te stvari te ljude čine sretnima- samo naprijed. Svako ljudsko biće ima pravo na potpuno ostvarenje onoga što je u njima. Ne bi baš rekla da se približavamo uniseks spolu, žene će ostati žene, muškarci će i dalje biti muškarci.

 

Foto: Renato Branđolica

Kategorije
Intervjui

O stand upu s Goranom Vugrinecom

Najzabavniji hrvatski stand up komičar otkrio nam je sve o svojim počecima, problemima hrvatske komedije te savjetima koje može dati

 

Kada ste prvi put primjetili da nasmijavate ljude, i kada ste odlučili da se želite okušati kao stand up komičar?

Ne sjećam se baš da se dogodio ‘prvi put’, ali istina je da sam uvijek bio razredna luda. Kužio sam da mogu pričat 100 na sat, no daleko sam bio od bilo kakve pomisli da bih se bavio stand upom. Nisam ni znao što je to. Tek sam krajem srednje, početkom faksa počeo intenzivnije gledati komičare na Youtubeu, uživati u njihovim forama. Bilo je impresivno kako lako nasmijavaju publiku i mene pred monitorom. Prvi put da sam došao u doticaj sa domaćim stand upom bilo je sredinom 2009. Tada sam nakon bolnog prekida s curom tražio nešto što će mi okupirati misli. Sigurno znate kako je to. Sve o čemu razmišljaš je taj prekid i gubiš vrijeme na to. Nisam htio upasti u depru i odlučio sam naći neku aktivnost kojoj se mogu posvetiti. Naišao sam na radionice stand up komedije u sklopu Park in Ribnjak festivala koje je tada vodila Marina Orsag i prijavio se. Prvi smo nastup imali nakon mjesec ili dva radionica, ne sjećam se točno, u klubu Purgeraj u samom parku. Hehehe, super kod stand upa je to što, za razliku od drugih aktivnosti, zanimanja i sličnog, odmah skužiš jesi li za to ili ne.

 

Kako je prošao prvi nastup?

Imao sam, mislim, četiri fore. Bio sam nervozan kao nikad, ruke su se znojile. Rečeno mi je da je dobro malo se opustit, razbit strah, s nečim ‘kratkim’. Dvije medice i pivu kasnije penjem se na pozornicu po prvi put u svom životu. Reflektori svjetle, publika čeka, a meni se ruke tresu i znojim se. Dvije sam fore ispričao, ono li-la, a druge dvije sam zaboravio. Dobio sam par smijehova i skidanje junfa. Tako je prošao moj prvi nastup. Nisam baš bio reprezentativan, ali je osjećaj bio nevjerojatan. Sviđalo mi se, zagrizao sam. To je bilo to. Sklopka u mozgu se prebacila na komičarski način razmišljanja i više nije bilo natrag.

 

Je li ikada bilo negativnih komentara na vaš nastup, ili dobacivanja za vrijeme nastupa?

Naravno da je bilo i nadam se da će ih i dalje biti. Smatram da su ljudi koji ‘hejtaju’ zapravo najveći obožavatelji. Oni te realno najviše i prate jer ih zanima što ti drugo moju ‘izhejtati’. Znate kako se kaže, ‘haters gonna hate’. Šalu na stranu, najnegativniji komentar koji sam dobio je bio baš u klubu Studio Smijeha gdje redovito nastupam. Imali smo večer crnog humora i za jednog člana publike sam pretjerao forom o wc-ima u autobusima i kako nisam nikada vidio nikoga tko se njima služi. Kako je tada bila aktivna priča o nestaloj Antoniji Bilić nadodao sam da se ona možda zaključala u wc-u autobusa i da se tamo skriva. Na nesreću, član publike je bio susjed Antonije u Drnišu i dobacio mi je ‘Loš si’ po završetku nastupa. Kasnije smo popričali i sve je bilo ok. S druge strane, dobacivanja iz publike obožavam. Volim kad netko pomisli da bi mogao biti smiješniji od mene na mom nastupu. Zabavlja me to jer je svojevrsno natjecanje, a vrlo sam kompetitivan. Problem je u tome što dobacivači iliti hekleri kako ih mi zovemo zaboravljaju na par stvari – ja sam taj kojem mozak u tom trenutku radi kao motor Formule 1 i imam mikrofon što znači da me čuje cijela publika. Nakon par razmijenjenih rečenica cijelo dobacivanje završi smijehom i to mi se sviđa. Naravno, sve u normalnoj mjeri. Ako vidim da mi uništava nastup riješit ću ga po kratkom postupku i nastaviti s predstavom jer, za razliku od njega, u dvorani su ljudi koji žele uživati. Najgori nastup imao sam u Hrastovskom kraj Ludbrega na seoskoj zabavi. Kolega komičar Vlatko Štampar i ja trebali smo pred 400 ljudi održati nastup. To i ne bi bio problem da pola ekipe već nije bilo mrtvo pijano, a pola nije nimalo zanimao stand up. Uglavnom, nakon čekanja na nastup od dva sata, penjem se na pozornicu, nitko me ne doživljava ni pet posto, klinci od sedam godina se skupljaju na metar od mene i gađaju me kovanicama… Probao sam tome pristupiti maksimalno profesionalno, no nakon što mi se ‘lokalna luda’ mrtav pijan popeo na stage došao do mene, zagrlio me, uzeo mi mikrofon i rekao ‘nezanimljivsi’ te dobio ogroman pljesak, pomislio sam ‘zajebi ti to’. Cijelo je Hrastovsko nakon toga nastavilo plesati kaubojski vlakić na mužiku marijačija. I nastavilo se tako da smo Vlatko i ja dva puta izbjegli tučnjavu, a organizatori su nam odbili platiti i zaprijetili nam da će nas izbost ako ih ponovo pitamo za honorar. Kakva večer. Dođe mi da se vratim. Hahahahaha.

 

Koliko često smišljate nove materijale, i koristite li iste skečeve na više nastupa?

Imamo politiku u Studiju Smijeha da materijal mijenjamo na mjesečnoj bazi. U prijevodu, ako si me došao gledati danas, za mjesec dana imat ću novih 15-ak minuta fora. Iz tih mjesečnih materijala iskristaliziraju se ‘best-of’ fora koje potom slažem u setove za vanjske gaže ili tematske večer (Sextra large – fore o seksu, Žižancija – fore o drogama…).

 

Kako vam dolaze ideje za skečeve?

Fore su svuda oko nas. Fora nije nešto što slažem već moj komentar na nešto, od kontrola u zagrebačkim tramvajima do razlike između Dalmatinaca i kontinentalaca. Usudio bih se reći da sam ‘blagoslovljen’ ovim mozgom i načinom razmišljanja jer vidim nešto što mi se učini smiješnim i samo to stavim u procesor. Fora dođe sama od sebe. Vidim kako bih je mogao razraditi, mozak sam slaže put do tamo, ne trebam se mučiti oko brainstormanja. Baš kontra, uživam u tome, uživam kad mi mozak ode, odluta.

 

Od kud pik na Dalmatince? Nije da ste rekli išta pogrešno…

Hahaha, to su mi fakat među najdražim forama jer su prve i fakat su osobne. Naime, na radionicama smo učili da trebaš ispričat nešto o sebi, neku zajebanciju na svoj račun. Činjenica da mi je mama iz Splita poslužila je kao dobra ideja. Mozak, poludalmatinski, polukontinentalni, je učinio sve ostalo.

 

Je li vam to što ste zabavni i smiješni pomoglo kod odvlačenja djevojaka u krevet?

Nije li poznato da sve djevojke vole kada ih dečko može nasmijati. Uvijek se potrudim da curi u mom društvu uvijek bude zabavno, a duhovitost dosta dobro dođe. Problem je kasnije natjerati ih da se prestanu smijati.

 

Je li Goran ikada ozbiljan?

Da, u hrpi situacija. No, ozbiljne situacije pokušavam riješiti po kratkom postupku. Ako pričamo o poslu, idemo to riješiti i onda ćemo se zezat. Isto je s problemima, vezama, razmiricama i sličnim stvarima. Volim biti na iskren sa svima. Ono, čist račun, duga ljubav.

 

U Hrvatskoj stand up još nije toliko razvijen, ali se u zadnje vrijeme pojavljuju novi i zabavni ljudi. Hrvatski stand up, nažalost ljudi još uvijek povezivaju s Pervanom.

Uf, zeznuto. Prvo, svaka čast svakome tko se popne na pozornicu i pokuša biti smiješan. Nije lako. Drugo, o ukusima se ne raspravlja. Nikada neću nekome prigovarati jer mu se sviđa Pervan. Nema problema. To što ja Pervana ne doživljavam kao stand up komičara, tebe ne mora zanimati. Nemojte me krivo shvatiti, Pervan je učinio hrpu dobrih stvari za hrvatski humor i hvala mu na tome. No, isto tako radi i hrpu stvari koje ljudi potom povezuju s današnjim hrvatskim stand upom, a to jednostavno nije prava slika. Da, nova scena je u uzletu, moji mladi kolege koji svaki mjesec pišu nove tekstove, neprestano bruse fore, razvijaju se kroz brojne druge projekte, … Smatram kako ne treba živjeti na staroj slavi već konstantno grabiti naprijed, a čini mi se da Pervan to više ne čini.

 

Koga od stand up komičara vi volite gledati, i koga nazivate svojim uzorom?

Dugo vremena mi je jedan od najdražih komičara bio Eddie Izzard. Oduševio me načinom razmišljanja, od čega je sve mogao napraviti foru, gdje ih je sve vidio. Bilo je stvarno smiješno gledati kuda će neka premisa otići. Isto tako, sviđala mi je neobičnost njegovog karaktera jer je stalno bio odjeven kao transferstit. Čudno. Danas imam dvojicu likova koji su mi fakat odlični – Bill Burr i Greer Barnes. Kod njih mi je odlična energija koju imaju, način na koji prezentiraju materijal. Vidim da razmišljamo slično pa mi je super kad jedan od njih dvojice ode preduboko u foru, totalno ih kužim. Ako bih baš uzora morao istaknuti, onda bi to sigurno bio Bill. Lik nije normalan.

 

Koja savjet možete dati za sve one koji bi htjeli biti stand up komičari?

Samo se zapitaj, zašto ne? Zašto ti sad ne bi to probao? Što se može dogoditi? Ako misliš da možeš, odi i probaj, nemoj previše razmišljati. Napravi neki popis fora koje nisu prerađeni vicevi ili, nedajbože, tuđe fore i pokušaj negdje ispričati to kao komičar. Ako ti se ekipa smijala i ti si se osjećao dobro, nastavi dalje. Važno je samo da pišeš fore. Budi originalan i ponajviše svoj, komentiraj stvari kako ih ti vidiš, na duhovit način. I naravno, vježbom do savršenstva.

 

Foto: Siniša Kanižaj

Kategorije
Intervjui

13 pitanja: Kristina Lumbar

Trenutno vrlo aktualna manekenka o predrasudama, sponzorušama, estetskim operacijama i odvlačenju Ive Jerković u krevet

 

Zašto se manekenke uvijek lijepe za nogometaše? I vi ste bili u vezi s Markom Šimićem i Rubinom Okotiem…

Mislim da bi bilo u redu da je pitanje obrnuto, zašto se nogometaši uvijek lijepe za manekenke! To se ljudi često pitaju, a krivac za to je jedan uzak krug ljudi koji se međusobno druži jer im je lista ineteresa približno slična, kao što se recimo uvijek vežu gazda lokala s radnicom, doktor s medicinskom sestrom itd. Ja sam bila u vezi s osobom imena Marko Šimić, ne s nogometašem Markom, dakle normalnom osobom i kvalitetnom. Nekad imenice nogometaš, manekenka nose krive konotacije, a ustvari smo samo iste osobe kao i ljudi s drugačijim zanimanjima. Rubin je samo prijatelj, eto koliko je utjecaj medija da čim vide nogometaša u društvu s manekenkom mora postojati veza – što u većini slučajeva nije istina.

 

Na forumima često komentiraju – kakva je to manekenka kojoj je uspijeh nositi revije na Kosovu! Vaš komentar na to? 

Opće je poznato da ljudi imaju selektivna pamćenja te pamte samo što njima paše. Ili imaju vrlo malu moć pamćenja, ili su toliko zlobni da zapamte samo što njima paše. Slučajno ili ne, zaboravljaju moje reportaže sa svih svjetskih Fashion Weekova – naravno, prošlo je par godina i to se ne pamti. Ne vidim razlog pljuvanja po nečjem poslu, da je Fashion Week u Gajnicama, ako je plaćen kao i neke jače organizacije, to je moj posao i naravno da ću ga prihvatiti. A dušmani će uvijek pričati samo što njima paše. Niti jedan posao nije sramotan ako se radi časno.

 

Međutim, ono što ljudi ne znaju, ili prelaze preko toga, jest da često nastupate na humanitarnim revijama. Humanitarni rad vam je važan? Zbog čega?

Tako je. Eto vidite razlog je isti. Ljudi ne pamte dobre stvari jer jednostavno neko zlo čuči u njima i nezadovoljtvo vlastitim životom, pa ne mogu prihvatiti tuđi uspijeh i zamjetiti pozitivne osobine nekog pojedinca. Uvijek se odazovem ako je u mojoj mogućnosti da pomognem, smatram da bi svatko trebao bar malo vremena odvojiti misleći na one kojima je pomoć potrebna. Izuzetno sam socijalno osjetljiva i smatram da bi svatko trebao, tko je u mogućnosti, odvojiti to malo vremana.

 

Kako reagirate na komentare da ste sponzoruša, i koje je općenito vaše mišljenje o sponzorušama?

Ne reagiram nikako. Naravno da se ne zamaram mišljenjima nekih nebitnih ljudi, važno mi je mišljenje ljudi koje smatram mjerodavnima da daju ikakav savjet. Ako postoje budale koje se daju cijediti, postojat će i sponzoruše – kako ženske tako i muške To je jedan začarani krug.

 

Vjerojatno nema te manekenke koja barem jednom nije dobila nemoralnu ponudu. Koja je najizdašnija ponuda koju ste vi ikada dobili?

Bilo ih je mnogo, naravno neprihvaćeni .

 

Smatrate li se previše umjetnom? I zašto su ljudi toliko opterećeni komentiranjem estetskog uljepšavanja?

Ne, naravno da ne. Što je na meni umjetno (strano tkivo u organizmu), znači grudi. Onda možemo slobodno reći da je 80 posto populacije umjetno. Skoro pa će cura bez grudi postati endemska vrsta.

 

Golotinja vam nije problem? Volite li biti goli? Kupate li se na skrivenim plažama goli, šetate li po kući goli kao Eva Mendes?

Ne volim biti potpuno gola. Kupam se u toplesu i tangicama, zato jer se ne sramim vlastitog tijela. Po kući, u ljetnom periodu, šetam samo u gaćicama.

 

Nosite li uvijek donje rublje kada idete u izlazak ili nekad ipak izađete commando?

Uvijek nosim donje rublje, naravno.

 

Izjavili ste da zbog Zorana Milanovića nosite crveno donje rublje? Stvarno? Ali, mislimo stvarno??? Je li vam još uvijek njegov stav seksi, nakon što ga gotovo cijela Hrvatska ne može podnjeti?

Gledajte, ja bar nikad ne mjenjam mišljenje. U Hrvata je normalno da okreću glavu kao suncokret –  gdje više sija.

 

Ni mi nismo promjenili mišljenje – antipatičan nam je od prvog dana. Zašto volite narodnjake? I kad ste na tulumu na narodnjacima, je li u zanosu razbijate i čaše, plešete po stolovima…?

Nikad, vani sam prvenstveno dama. Glupo je da se uz narodnjake veže razbijanje čaša i ples po stolovima. Bira se društvo i takav klub gdje nije riskantno uživati u glazbi koja vam tu noć paše!

 

Ali jedino na narodnjacima smo vidjeli da se pleše po stolovima! Internet su nedavno preplavile vaše slike guze u teretani. Je li guza vaš najbolji dio tijela ili, kako ste već negdje spomenuli – noge?

Cijelo tijelo u kompletu. Premda najviše volim noge , jer svaka osoba ako je pretila moze smršaviti. Guza se moze povećati ili smanjiti, isto tako grudi, ali kratke noge se ne mogu produžiti.

 

Slike s toples Alex Grdić nisu mogle proći nezapaženo. Kada bi trebali izabrati jednu poznatu Hrvaticu za odvući u krevet, bi li to bila Alex ili netko drugi?

Kao žensko niti jednu, kao muško Ivu Jerković, Nikolinu Pišek, Aleksandru Grdić…

 

Pročitali smo da ste jednom dobili erotsko pomagalo za Božić. Treba li svaka djevojka imati vibrator ili neko drugo pomagalo, i ako da – treba li mu dati i ime? Recimo Rudolf?

Pa to je već krajnost (smijeh).

 

Foto: Filip Dizdar

Kategorije
Intervjui

13 pitanja: Ivana Kindl

Simpatična pjevačica kvalitetnog glasa o stanju na hrvatskoj glazbenoj sceni, reality showovima, Jacquesu, silikonima…

 

„Nažalost, Tonćiju je glazba samo biznis, tako da smatram da je jednim dijelom ubio dobar ukus publike koja je uglavnom povodljiva“

 

Zašto ste iz komercijalnog r’n’b’-a prešli u još komercijalniji pop?

Zato jer previše volim fuziju stilova da bih se držala jednog. Pop glazba najbolje podnosi fuziju stilova kojima sam sklona (blues, soul, rock). Zbog soulish vokala mnogi me još povezuju sa r’n’b glazbom, ali to je iza mene. Treba uvijek gledati naprijed.

 

Koliko vam znači Porin nagrada, uzevši u obzir da prosječnog hrvstakog slušatelja nije briga za dosadne nagrade poput Porina?

Meni osobno znači, jer ipak je to potvrda uspješnog rada i stvaranja. Naši slušatelji su već po defaultu navikli pljuvati po glazbenicima i svemu što ima veze sa domaćom glazbom, ništa nova. Na to su ih na žalost navikli mediji koji često prenose nebitne informacije o glazbenicima, kao i neki glazbenici koji u medije isključivo lansiraju skandale i privatni život.

 

Za razliku od vašeg kolege Filipa Dizdara, vi ste razočarani nastupima na Dori, što je i sasvim normalno. Ali, zar su vam trebala tri nastupa da vidite da tamo nešto smrdi?

To je zato jer sam previše idealizirala scenu, misleći naivno kako tu teče samo med i mlijeko. Nitko me prije nije mentalno pripremao za glazbeni život, sama sam kroz sve prolazila i spoznavala stvari. Danas, naravno, ne idealiziram jer je daleko od idealnog. Nema zajedništva među glazbenicima i to je najveći problem.

 

Mislite li da je Tonći Huljić uništio hrvatsku glazbu?

Tonči je imao dovoljno utjecaja da radi kvalitetnu i smislenu glazbu koja educira, uzdiže slušateljstvo ljepotom melodije i prekrasnim porukama. Nažalost, njemu je glazba samo biznis, tako da smatram da je jednim dijelom ubio dobar ukus publike koja je uglavnom povodljiva.

 

Je li žalosno da vi, s kvalitetnim glasom, lošije prolazite nego pjevačice s glasom Dadilje, ali koje se natežu oko skrbništva nad sinom, snimaju kućne porniće, pojavljuju u reality showovima, mjenjaju parntere svakodnevno, imaju čak i dosje…?

Naravno da je žalosno, to znaju svi koji se ne prodaju u glazbi i koji drže do te umjetnosti. Danas se glazba gleda, a ne sluša i dok se god ne promijeni stanje, kvalitetni glazbenici će biti na margini.

 

Pjesma s početka karijere Ja neću biti kao druge vas možda najbolje opisuje. Međutim, je li vam ikada ponuđeno, i jeste li ikada pali u napast, snimiti pjesmu nekih drugih ritmova. Na vaše se pjesme ipak ne može plesati po stolovima?

Ja neću biti kao druge je moj prvi hit, koji je zaista harao prije 10 godina. To je iskrena pjesma i ljudi su to prepoznali. Nisam pala u napast snimiti ništa radi lakše zarade, radi novaca. Želim isključivo kvalitetu, pitke i lijepe melodije, poruku u tekstu u kojoj se ljudi pronalaze. Sva sreća ima publike koja još uvijek zna uživati u dobroj mjuzi, bez da imaju poriv vrtjeti žarulje ili skakati po stolovima.

 

Pjevali ste i za HDZ. Kada pjevači pjevaju za stranke, je li to zbog novaca ili zbog simpatiziranja te stranke? Drugim riječima, bi li za pozamašan iznos novca pjevali za stranku s čijim se načelima niti malo ne slažete?

Pjevanje je moj posao od kojeg živim, ne vidim razloga zašto ne bi nastupala za nekoga, pa bila to i stranka, ako je sve regularno i profesionalno. Tada nismo znali šta se događa unutar stranke, radili smo svoj posao. Naravno da ne želim nastupati za nekog s čijim se načelima ne slažem, novac mi nije toliko bitan u životu. Ne patim na luksuze, bitno mi je da imam dovoljno za svoj život i ulaganje u karijeru.

 

Koji su kriteriji da bi s nekim ostvarili duet? I jeste li ikada požalili što ste s nekim ostvarili suradnju? Recimo, s grupom Boa je, po našem mišljenju, suradnja fantastična, dok ste s Jacquesom izgledali kao Stanlio i Olio…

Bitno mi je da je kvalitetan izvođač i da mi se pjesma jako svidi. Tako je bilo sa grupom Boa s kojom nastavljam suradnju. Pa šta onda što smo Jcqs i ja tako ‘izgledali’ skupa na stageu, evo, opet se naslanjamo na to koliko se glazba gleda umjesto sluša. Nas dvoje smo vokalno toliko kompatibilni i kužimo se da bi bila šteta da nismo nikad skupa pjevali..Naše soul večeri četvrtkom u Saxu su bile super uspješne, savršeno posjećene, dan danas se o tome priča.. Onaj tko voli mjuzu slušat će ju isključivo!

 

Da dobijete poziv da budete u žiriju na nekom od pjevačkih reality showova poput HTZ, bi li prihvatili, ili je to ipak spuštanje na neki nivo, i pravom pjevaču bi to trebalo biti ispod časti?

Ne razumijem zašto bi to bilo spuštanje na niži nivo? Svakako bih bila diožirija nekog takvog showa. Evo recimo, The Voice je sjajan show, voljela bih kad bi naši kupili licencu… Mladima danas je to najveća šansa da ih se čuje.

 

Za sebe ste rekli da ste hipersenzibilni i empatični – jesu li vas te osobine ikada u glazbenoj karijeri dovele u neugodnu situaciju?

Nisu, ali me to malo udaljilo od ljudi koji su često neiskreni i licemjerni. Te osobine najviše štete meni samoj jer znam suosjećati sa ljudima pa me često pogode njihove nesretne situacije. Osobito ako znam da ne mogu konkretno pomoći, ako je van mojih mogućnosti. Brižna sam i prema životinjama, osobito prema mačkama koje hranim u kvartu.

 

U jednom intervjuu smo primjetili da imate izvrstan ukus za serije i filmove. Jeste li ikada pogledali porno film, i što bi učinili da vaš dečko ima zavidnu kolekciju filmova za odrasle?

Da, da, istina, imam dobar ukus za filmove i serije, pravi sam filmofil! Ne smeta mi da dečko ima zavidnu kolekciju pornića, a naravno da sam i sama gledala porniće. Kao da je to neki bauk danas…

 

Na forumima često pročitamo komentare tipa – Ivana je slatka, ali joj fali dekolte. Bi li ikada ugradili silikone poput onih kojima se hvale „pevačice novokomponovane glazbe“?

Ne fali meni ništa, ja sam sitna, na meni je sve skladno. Uvijek ću izgledati mlađe i to je moja prednost. Silikoni ne dolaze u obzir, zadovoljna sam svojim dekolteom.

 

Volite karizmatične i malo pomaknute osobe. Tko je onda od celebrityja vaš idealni frajer? Bare? Gobac? Ljubo Česić Rojs?

Hm… Nitko.. Draži su mi instrumentalisti…

 

kindl2

Kategorije
Intervjui

13 pitanja: Filip Dizdar

Multipraktik iz Zadra oduševljava svojom jednostavnošću, predmet je požude Hrvatica a zbog Ane Perduv mu zavidi svaki Hrvat!

 

Pjevač, fotograf ili redatelj – tko je Filip Dizdar? U čemu smatrate da ste najbolji?

Filip je netko tko voli svo troje. Smatram da sam u glazbi najbolji, u redateljstvu najzaposleniji a u fotografiji najvještiji. Uz glazbu sam najviše vezan i uvijek ću njoj težiti al isto tako ne mogu zamisliti život bez ovo dvoje.

 

Pošto ste vrlo svestrani, ne sumnjamo da ćete ići i u nove vode? Što je iduće – glumac, nogometaš, političar?

Hehe nogometaš sigurno neću, a ovo dvoje tko zna jednog dana. Ne opterećujem se titulama već radim ono što me ispunjava i daje mi svrhu u ovom svijetu te priliku da dijelim svoje ideje s ljudima.

 

Tko je bolji pjevač – vi ili sestra Natali?

Pa ne znam kako ovo odgovoriti jer smatram da glazba nije sport gdje se natječemo tko može više tonova pogoditi, biti glasniji ili što već. Po tome bi svi slušali operne pjevače a to opet nije slučaj. Za mene je glazba emocija i poruka a i Natali i ja imamo svoje koje širimo glazbom.

 

Nastupili ste prije par godina i na Dori. Zašto nastupiti na smotri za koju većina smatra da je namještena, i koja pobjedniku ne donosi ništa osim podrugivanja nakon što na Euroviziji prođe katastrofalno?

To je sve stvar perspektive, ljudi u Hrvatskoj na sve gledaju s velikom dozom gorčine i nepovjerenja i ja ih ne krivim s obzirom na to da često to i bude istina, al isto tako sam puno puta i bio dio nečeg i vidio iz prve ruke da nije tako. Na Doru sam prvenstveno išao radi promocije sebe i svoje glazbe a Eurosong mi je bio samo nešto što ako se dogodi bit će mi drago, ako ne sigurno neću tugovati.

 

Nemate kriminalni dosje, nemate ljubavnicu, niste pobjegli s mjesta nesreće, niste u sukobu s kolegama pjevačima, niste optuženi zbog utaje poreza – jeste li vi mekušac?

Kako vi znate da nemam dosje (smijeh) Slažem se, nisam netko tko puni novine s incidentima ili sličnim jer, jednostavno nisam takav. Nemam potrebu da se dokazujem ili tražim sebe na takve načine. Imam taj neki cilj još od malena i ne da mi ga se usporavati s nepotrebnim stvarima.

 

Vaša karijera je počela u Showtimeu, koji se trenutno reprizira, a zauvijek ćete ostati zapamćeni po majici „Fashion guru nema curu“… Kako je, i zašto, došlo do tog natpisa kojim ste oduševili cijelu Hrvatsku?

Istina, presmiješno mi je sad kad vidim kako smo svi izgledali prije šest godina a i zvučali. Što se tiče majice, Guru me uvijek nešto zezao na račun sestre i već je postalo zamarajuće, a ta majica i ideja je kružila u backstageu i kad je došla do mene, objeručke sam ju prihvatio.

 

S kim je od hrvatskih pjevača bilo najzabavnije raditi spot i općenito surađivati?

Ima ih više koji su mi ostali u super sjećanju al kad bi morao izdvojiti jednog to bi bio Marko Tolja, jako zabavan i jednostavan lik za raditi s njim. Smijali smo se 80% snimanja.

 

S obzirom da vas se smatra pristojnim dečkom, koliko ima istine u onoj „Nice guys finish last“?

Mislim da je ovo više pitanje za Anu, ja sam uvjerenja da potvrđujem tu izreku.

 

Pročitali smo da ste u djetinstvu bili korpulentniji. Žale li sad, kada ste postali frajer i pol, djevojke koje vas nisu primjećivale?

Hvala na komplimentu, pa nadam se da ne žale jer je jako puno vremena prošlo od onda, ali da mi se ljubavni život drastično poboljšao od onda, to sigurno.

 

Pretpostavljamo da se nude obožavateljice, ali nude li se i njihove mame?

Drag sam „mama“ publici ali nisam još doživio neka ozbiljnija nuđenja.

 

Hrvatima ste poznati i kao sretnik koji se može pohvaliti da je momak Ane Perduv. Kako ste se upoznali i pokušajte nam otrkiti tajnu Anine izuzetne privlačnosti.

I Ana i ja dolazimo iz Zadra i tamo smo se često sretali vani i bili smo svjesni jedno drugog isto tako da se i sviđamo jedno drugom. U više naleta smo skoro završili skupa ali su na kraju prošle tri godine dok se konačno sve poklopilo i uspio sam ju osvojiti. Više manje svatko tko ju upozna ostane oduševljen, a ni ja nisam iznimka. Ana je jedna od onih rijetkih koja ima sve prave vrijednosti i stavove a opet dovoljno inata i tvrdoglavosti da vam ni jedan dan s njom nije dosadan.

 

Ana je među najseksi Hrvaticama, a vi ste izabrani među pet najseksi pjevača. Jeste li vi novi Valentići?

Ja bih više rekao da idemo ka Brangelini, hehe.

 

Zajedno ste već puno godina, pa tražimo odgovor bez izmotavanja – kad će vjenčanje?

Haha, ma nama je to na kraj pameti. Trenutno smo se posvetili karijerama i uživamo u svakom danu a kad ostvarimo zacrtano onda ćemo misliti o tome.

 

filip2

Kategorije
Intervjui

13 pitanja: Žanamari Lalić

Prelijepa pjevačica, unatoč kvalitetnoj glazbi s njezinim bandom J’Animals, sve više pažnje privlači svojim atraktivnim izgledom

 

„Za mene je Instagram moj osobni portal za zabavu, ali moram priznati da mi je žao što medijski portali jako često objavljuju samo slike s više privatnom konotacijom, koje mogu nasloviti žutim naslovima“

 

Puno pažnje posvećujete svom tijelu i vježbanju u teretani – radi vas ili radi fanova i prodaje?

Treniram prvenstveno jer za održati rock koncert treba mnogo kondicije. Znalo mi se događati na gubim dah na stageu na samim počecima, i onda sam vidjela da je trening obavezna aktivnost. Sad nemam problema s kondicijom i puno lakše mi je uživati u koncertu i publici prenijeti dobru energiju.

 

Često stavljate slike na Instagram koje u sekundi izazovu pažnju. Smeta li vas kad vas ljudi gledaju kao seks objekt?

Stavljam još češće slike sa nastupa i slike svog benda, koje lajkaju stvarni fanovi benda. Ovi ostali me ne zabrinjavaju. Za mene je Instagram moj osobni portal za zabavu, ali moram priznati da mi je žao što medijski portali jako često objavljuju samo slike s više privatnom konotacijom, koje mogu nasloviti žutim naslovima. U svakom slučaju mislim da ekipi koja zna razmisljati svojom glavom i voli našu glazbu te stvari ne zapinju toliko za oko, barem ne u negativnom kontekstu.

 

Pročitali smo komentare tipa da u zadnje vrijeme više pažnje privlačite izgledom nego glazbom. Kako komentirate činjenicuda većina Hrvata zna da izgleate fenomenalno ali ne zna nabrojati niti jednu vašu pjesmu?

Žutilo ostaje žutilo. Najsmješniji su mi ti komentari na članke i zabavljaju me. Primjetila sam da bšh jedan odredjeni ‘komentator’ vec GODINAMA ispod svakog članka ostavlja komentar – tko je ta? Ahahhaa…  tako da vam ja te kometare apsolutno ne doživljavam. U današnje doba interneta ako te nešto zanima, pogotovo glazba, otići ćeš ako nigdje drugdje onda na youtube poslušati nekog izvođača prije nego ga komentiraš. Ova ekipa koja komentira na taj način zasigurno nije ekipa koja prati i voli glazbu.

 

Nije vam strano podizanje atmosfere vašim atributima bilo na slikama bilo u spotovima. Gdje je granica?

Nema potrebe za razgolićavanjem niti ja svoje tijelo „koristim“ za, kako ste rekli „podizanje atmosfere“. Živim svoj život slobodno, ne mogu se sakriti niti se želim sakriti u crnu kutiju gdje me nitko ne vidi. Ovo je slobodna zemlja, barem volimo vjerovati tako. Radim ono što me fura. Kad je pjesma izazovna takav će biti i spot, a kad je pjesma ozbiljna to će se odražavati i na spotu za tu pjesmu.

 

Već nekoliko godina dogovaramo slikavanje, i iako postoji interes s obje strane nikako da i napravimo jedan Kultov photosession. Gdje je zapelo?

Hehe…koliko se sjećam ja sam samo inzistirala na svom fotografskom timu s kojim često radim Viktor Drago/Goran Matijašec, koji su me fotkali i za Playboy prošle godine i u koje imam neizmjerno povjerenje. Pa ne znam, recite vi meni gdje je zapelo?

 

Slikani ste na Zrću gdje vas je vaša prijateljica lijepo „zagrlila“. Bi li se mogli zamisliti u vezi sa ženom?

O gay parovima mislim sve najbolje. Ja sam za potpunu slobodu u ljubavi. Osobno se ne mogu zamisliti u vezi sa ženom, ali mogu zamisliti da smo u bliskom prijateljskom odnosu. U svakom slučaju znam neke gay parove koji imaju zdraviji odnos i dugotrajniji od nekih heteroseksualnih parova i svakako mislim da ih i zakon treba tretirati jednako kao i hetero parove.

 

Tko su veći frajeri – rockeri ili manekeni? Pitamo s obzirom na Maria Perčića…

Ne bih generalizirala, sve je to individualno. A u slučaju Marija Perčića, u našem spotu Kao da nema sutra jako je dobro pokazao kakav je frajer! 

Kao da nema sutra

 

Smetaju li vam tračevi o vama i što je najgore što ste pročitali ili čuli?

Ne obazirem se na tračeve, a još manje ih želim promovirati u intervjuima. Na kvalitetnu kritiku uvije obratim pozornost, ali na čistu zlobu i tračeraj se ne obazirem. Jednostavno ne vibriram na istoj frekvenciji kao ekipa koja se time bavi.

 

A naj(ne)ugodnije iskustvo s nekim od fanova?

Sama riječ kaže – fan. Dakle ako je netko fan naše glazbe ili mene, s njima imamo samo i isključivo ugodna iskustva. Najljepše iskustvo u zadnje vrijeme smo imali sa inozemnim fanovima na EXIT festivalu u Novom Sadu. Oduševilo me koliko ih ima i s kakvom su nas toplinom primili. Jako su nas lijepo primili i Slovenci kad smo nastupali kao support Joe Satrianiju.

 

Danas se pojavljuje sve više pjevačica sumnjivih vokalnih kvaliteta, i doslovno svatko pokušava pjevati. Kako vi gledate na to?

Ne bih to preozbiljno komentirala niti osuđivala. Očito postoji publika i za tu vrstu zabave čim ona i dalje egzistira. Nek’ se ljudi zabavljaju.

 

Koliko je bilo teško pjevati sa Davorom Meštrovićem. Znamo da ćete sada reći da nije bio tako loš ali istina je ipak da je bio kriminalan!

Teško je objasniti nekome koji ton treba otpjevati ako ga on u svojoj glavi drugačije čuje, to je istina. U tom pogledu mi je bilo teško, ali Meštar je toliko simpatičan da mi je cijela priča bila zapravo zabavna. Meštar je kasnije uzeo neke sate pjevanja, tako da vjerujem da je sad puno bolji.

 

Htjeli mi to priznati ili ne, rocka je sve manje i manje, da ne rečemo da izumire. Svi pravi rock hitovi su više od desetljeća stari. Gdje je nastao problem, i zbog čega ljudi više vole cajke i slični melos, nego dobru staru rock glazbu?

Sad pođite na bilo koji portal i pročitajte naslove u bilo kojoj novini. Pa mi onda ponovo postavite ovo pitanje. Kako će rock doći do ljudi danas kad većina medija prenosi uglavnom sex i plaćene oglase. Jedini način da se dođe do konkretnih informacija o nekom bendu su facebook fan stranice.

 

Prijateljica ste s Goranom Baretom. Mislite li da on, s obzirom na sve probleme i ovisnosti (što ni najmanje ne želimo osuđivati), ima pravo dijeliti drugima lekciju i iznositi svoje mišljenje o političarima, kolegama glazbenicima…

Ponavljam, ovo je slobodna zemlja, i svatko ima pravo na svoje mišljenje. Iskreno, neke njegove izjave o politici mi imaju više smisla nego neke izjave samih političara, budimo realni. Za ove ostale izjave nisam kompetentna da komentiram jer ne znam nista o njihovim odnosima. Znam samo da je prema meni uvijek bio fer i korektan i nadasve pristojan i ljubazan, i da sam mu zahvalna što je prihvatio mene i moj bend. Nastupati s Baretom i Majkama, i predstaviti se toj publici, za nas je bila velika stvar.

 

Foto: Goran Matijašec (naslovna), Dejan Barić (donja)

 

zanamari13c