Bermudski trokut: 5 stvari koje biste trebali znati

2

Jedan od najzanimljivijih fenomena, unatoč različitim teorijama, još uvijek nema objašnjenje

 

BERMUDSKI TROKUT JE GROBNICA ZA PREKO 1.000 BRODOVA I ZRAKOPLOVA

Bermudski trokut, ili Đavolski trokut kako se ponekad naziva je područje od preko dva milijuna kvadratnih kilometara. Nalazi se na području čije su granice Miami, Bermuda i San Juan u Porto Riku. Sam naziv i područje se nigdje službeno ne vodi pod tim nazivom niti ga priznaje iti jedna državna i svjetska agencija.

Točan broj nestalih brodova, zrakoplova i ljudi se ne zna ali se ovom području i fenomenu pripisuje nestanak preko tisuću brodova i zrakoplova s nekoliko desetaka tisuća nestalih ljudi. Međutim, kako je ovo područje jedno od najprometnijih na svijetu jer svakodnevno prolaze brodovi i preljeću zrakoplovi iz Europe, Južne i Sjeverne Amerike te Kariba, postotak nesreća je jednak bilo kojem drugom dijelu svijeta. Međutim, ono što razlikuje Bermudski trokut od odstatka svijeta jest to što su nestanci ostali neobjašnjeni.

 

NAZIV BERMUDSKI TROKUT JE OSMISLIO NOVINAR

Fenomen bermudskog trokuta se prvi put u medijima prvi put pojavio u listopadu 1952. godine kada je George X. Sand napisao kratki članak Morski misterij u našem dvorištu objavljen u magazinu Fate. Sasvim logično, nakon što je svijet zahvatila manija za SF filmovima, tako je i zanimanje za misterije koje se događaju na području oko Bermuda poraslo. Vincent Gaddis je čovjek koji je prvi označio granice područja i nazvao ga imenom Bermudski trokut u svom tekstu Smrtonosni Bermudski trokut, objavljenom 1964. godine u magazinu Argosy.

Iako je objavljen veliki broj znanstvenih radova i tekstova koji pokušavaju dati objašnjenje za misterij, još uvijek niti jedna teorija nije opće prihvaćena, i veći je broj senzacionalnih tekstova, većinom na granici SF-a. U mitove i legende je ipak uvijek bilo zanimljivije vjerovati nego u dosadne znastvene teorije.

 

JOŠ UVIJEK NEMA OPĆE PRIHVAĆENOG OBJAŠNJENJA

Što bi moglo biti uzrok svim problemima? Odgovora i danas nema iako postoji nekoliko uvjerljivih teorija. Među njih sigurno ne spada divovska hobotnica koja svojim krakovima vuče zrakoplove i brodove u dubinu. Ili magnetsko područje nestale Atlantide, baš kao ni terminal za putovanje kroz svemir do planeta vanzemaljaca.

Jedno od uvjertjivijih teorija je da su uzročnik meso-meteorološke oluje. Područje je poznato po velikoj magnetskoj aktivnosti koje mogu natjerati kompase da polude. Meso-meteorološke oluje, kao posljedica magnetskih aktivnosti, se sastoje od jakih grmljavina i minijaturnih tornada i mogu se pojaviti bez ikakvog upozorenja jer sljede nenormalni vremenski patern.

Zanimljiva je i teorija o metanu. Naime, metan se ispušta iz Zemljine jezgre a ako se ispusti u velikoj količini u vodu, istu razrjeđuje. To bi moglo dovesti do toga da brodovi jednostavno u trenutku potonu.

 

SLUČAJ LETA 19 JE I DANAS NAJZANIMLJIVIJI NESTANAK

Trebao je to biti običan trenažni let u kojem je pet pilota, leteći na TBM Avengerima, treniralo bombardiranje podmornica u blizini Bahama. Iako su piloti, osim trening instruktora, bili neiskusni, dan je bio sunčan i vidljivost izvrsna kada su u 14:10 5. prosinca 1945. poletjeli iz Fort Lauderdalea. Nakon što su uspješno proveli prvi napad, problemi su nastali kada su pravili okret za drugi nalet. Oko 15:00 pilot Robert F. Cox je leteći blizu Floride čuo poziv u pomoć, piloti su bili izgubljeni jer su svima otkazali kompasii. Pokušaji da ih se navodi do baze su propali u posljednja poruka od izgubljenih pilota je stigla malo poslije 17 sati.

Pola sata nakon toga Mornarica je u potragu poslala dva velika PBM-5 Martin Marinera, poznata po velikom doletu. Samo dvadeset minuta kasnije, posada tankera je javila da je vidjela eksploziju u zraku, te veliku vatru na moru koja je gorila desetak minuta. Let 19 i Trening 49, kako je bio naziv spasilačkog leta, su zauvijek nestali a za smrt 27 vojnika i šest zrakoplova Mornarica ni danas nema objašnjenje.

 

NESTANAK CYCLOPSA JE POSLUŽIO KAO INSPIRACIJA ZA POSEJDONOVU AVANTURU

Nestanak broda Cyclops s ukupno 306 članova posade i putnika je do dan danas incident s najvećim brojem nestalih u Bermudskom trokutu. Brod je 20. veljače 1918. godine, nakrcan manganom potrebnim za izradu streljiva, isplovio iz Rio de Janeira. Cyclops je zadnji put viđen u Barbadosu, gdje je neplanirano uplovio nakon čega je nastavio svoj put prema Baltimoreu. Brod ni posada više nikada nisu viđeni, a njegov nestanak nikada nije objašnjen.

Kako su još dva brata blizanca nestala u Sjevernom Atlantiku tijekom Drugog svjetskog rata, prevozeći isti teret, pretpostavlja se da je to dovelo do strukturalnih oštećenja te se brod jednostavno prepolovio. Do pucanja je vjerojatno dovela i činjenica da je Cyclops prevozio 10.000 tona mangana, iako je maksimalna nosivost bila 8.000 tona. Međutim, u vrijeme nestanka Cyclopsa, 10. ožujka, na području gdje se Cyclops otprilike trebao nalaziti, vladala je neviđena oluja s divoskim valovima. Oluja u kombinaciji s pretovarenosti broda vjerojatno je dovela do pucanja strukture i potonuća. Ipak, slika velikog broda napadnutog divovskim valovima poslužila je kao inspiracija Paulu Gallicu da napiše knjigu Posejdonova avantura prema kojoj će 1972. godine biti snimljen istoimeni film s Gene Hackmanom.

About author

Kult portal

Vodeći se tvrdnjom da nas nitko ne može napraviti boljima nego mi sami, Kult je web magazin namijenjen muškarcima koji se trude i žele biti – bolji

2 comments

Post a new comment

Nevjerojatni pivski rekordi

Tko može najbrže ispiti pivo? Koje pivo je najjače? Tko ima viška slobodnog vremena pa pravi kuće od podmetača za pivo? Saznajte…   „Posljednji koji ...