Kategorije
Film & TV

Recenzija: Ovo je kraj

Redateljski debi Rogena i Goldberga se pretvorio u ugodno iznenađenje i, vrlo vjerojatno, komediju godine!

 

Ovo je kraj je film koji su kritičari odmah dočekali na nož. Ništa čudno s obzirom da smislene radnje u ovom filmu jednostavno nema, nitko od glumaca neće dobiti Oscara za glumu (dapače, bit će sretni ako ne prođu sa Zlatnim malinama), dijalozi se svode na nerazumne i nelogične rasprave potaknute u većini slučajeva prekomjernim pušenjem trave, a kad pogledate film pitat ćete se – što sam ovo upravo pogledao? Zvuči kao najveći filmski promašaj ne samo ove godine, nego možda i duže? Ne! Ovo je kraj je iznenađujuće, zabavan film koji po svemu navedenom nikako nije mogao uspjeti, ali se pretvorio u jedno od najvećih iznenađenja godine!

Film koji je inspiriran kratkim filmićem iz 2007. Jay and Seth vs.The Apocalypse, predstavlja redateljski debi već uigranog scenarističkog dvojca Setha Rogena i Evana Goldberga. Radnja filma je nevjerojatno jednostavna – Jay Baruchel dolazi u posjet svom prijatelju Sethu Rogenu u Los Angeles. Nekadašnji nerazdvojni prijatelji su se udaljili nakon što se Seth preselio u grad glamura, što Jasy nije htio učiniti. Stoga Seth planira ovaj posjet kao priliku za ponovno zbližavanje, te zajedno odlaze na veliki party u kuću Jamesa Franca. Nedugo nakon dolaska na ludi party apokalipsa počinje (ne znamo ni kako bi je opisali, toliko je suluda), te se ostatak filma društvo bori za preživljavanje!

Kao što smo spomenuli, gluma u filmu neće oduševiti kritičare, ali kada su ih komičari uopće oduševili? Glumačku ekipu gotovo pa možemo nazvati komičarskim Plaćenicima. Ipak, dok Plaćenici okupljaju svevremenske legende akcije, ovo je film koji ne okuplja glumce tipa Eddie Murphyja ili Jima Carreya. Međutim, tu su svi najbolji komičari današnjice. Osim već spomenutih Setha Rogena i Jaya Baruchela, tu su još u većim ulogama i James Franco, Danny McBride, Jonah Hill i Craig Robinson. Međutim, tu lista ne staje, jer se u manjim ulogama pojavljuju i Michael Cera, Emma Watson, Rihanna, Kevin Hart, Jason Segal, Aziz Ansari, Mindy Kaling, Christopher Mintz-Plasse i Paul Rudd!

Veliki broj poznatih glumaca na jednom mjestu rijetko kada bude dobar recept, jer se uvijek stvara problem davanja dovoljno mjesta i prostora za svaku pojedinu zvijezdu. Nasreću, nije nikakav problem jer, iako se radnja većinom vrti oko Rogena i Baruchela, ostali imaju sasvim dovoljno vremena da pokažu zbog čega ih publika danas toliko voli! Pa čak i kada je riječ o cameo ulogama, poput Rihanne ili Jasona Segala, stvari jednostavno funkcioniraju savršeno! I ono što je najzanimljivije i najbolje – svi oni „glume“ sami sebe! A život filmskih zvijezda je baš onakav kakav smo gledali u fantastičnoj seriji Svita! Dakle, svodi se na konstantno partijanje, drogiranje, seks i jednostavno uživanje u svemu što život bez novčanih problema nudi!

Iako film ima svoj početak,  sredinu i kraj, i vrti se oko prijateljstva nekadašnjih najboljih prijatelja, radnja filma se na kraju svodi na grupu skečeva, koji su unatoč tome što su nepovezani, izuzetno zabavni. Toliko skečeva se lako moglo pretvoriti u gledanje reda skečeva na Youtubeu, ali nije. Rogen i Goldberg daju toliko prostora, ali i povjerenja, u svakog od člana glavne glumačke ekipe pa će vas svaki od njih zabaviti na njima svojstven način, svaki u svom dijelu filma. James Franco je možda i najmračniji tip, točno onakav kakvog smo ga naučili gledati, Danny McBride je totalno sulud, čovjek bez imalo logike, i faca koja će vas nasmijati na iste načine kojima nas je nasmijavao u npr. Pineapple Expressu, a Jonah Hill je još uvijek onaj nespretnjaković iz Superbada. Kao ismijavanje uloga svih ovih glumaca i same glume, Seth Rogen se našalio (na svoj račun) u prvoj sceni kada ga neznanac pita – kada će konačno prestati glumiti iste uloge, i početi pokazivati da zna glumiti!

Međutim, stvar funkcionira i nijednog od svih ovih glumaca ne bi mogli zamisliti u nekoj drugoj vrsti uloge. Sjetite se samo promašaja s Rogenom kao Green Hornetom. Ovo je toliko ležeran film da ga je nemoguće ne voljeti, pa čak i ako vam je humor previše sirov, još uvijek ćete naći tih 100-njak minuta opuštajućima. A ako ste ljubitelj dosadašnjih radova Rogena i Goldberga, kao i svih navedenih komičarskih zvijezda, salve smijeha su zagarantirane! Koga još ne može nasmijati kraj s Backstreet Boysima?

 

kultfaktor

 

79ocjena

 

Ovo je kraj je lako mogao biti najveći promašaj ove godine, ali se umjesto toga pretvorio u veliko iznenađenje koje se isplati pogledati. Čak i ako niste ljubitelj lika i djela Setha Rogena, i njegovog kreativnog partnera Evana Goldberga, još uvijek ćete film pronaći opuštajućim!

Kategorije
Film & TV

Recenzija: Kick-Ass 2

Nastavak zabavnog Kick-Assa pridržavao se svih pravila za uspijeh, ali – je li i uspio nadmašiti prethodnika? 

 

Kick-Ass je bio maleni film o superherojima, koji je prije tri godine iznenadio mnoge. Potpuno osvježavajući film snimljen s relativno malim budgetom, sa superherojima za koje je malo koji ljubitelj stripa u Hrvatskoj uopće čuo, i sa samo jednom poznatom glumačkom zvijezdom (Nicholas Cage), Kick-Ass je svejedno imao toliko energije i uzbuđenja, da je nadmašio razvikanije filmove o superherojima, te je istovremeno postao svojevrsnim kultom.

Tri godine kasnije stiže nam nastavak, Kick-Ass 2, koji se odlučio pridržavati glavnog pravila nastavaka – ako želiš biti bolji, moraš biti još jači, veći i spektakularniji! Sotga Kick-Ass 2 donosi neke promjene, kako u vidu novih likova koji su tu ili da spašavaju svijet ili da ga uništavaju, tako i u ekipi koja stoji iza kamere (novi redatelj Jeff Wadlow i producent Helmer Matthew Vaughn).

Međutim, iako su najvažniji likovi, samim tim i glumci, iz prvog dijela ponovo tu, velike promjene su i na njima samima. A promjene se zovu – odrastanje. Iako su odrasli, nisu i sazreli pa pokušavaju pronaći svoje mjesto u stvarnom svijetu. Kick-Ass (Aaron Taylor-Johnson) je potpuno neprimjetan u školi, ali njegov alterego je pokrenuo pravi trend pa su ulice prepune superjunaka koji patroliraju kako bi održali red i mir. Hit-Girl (Chloe Grace Moretz), koja je izrasla u stvarno prekrasnu djevojku, se i najteže pronalazi u stvarnom svijetu od svih superjunaka. Pokušavajući se nositi sa očevom smrću, i poštivati pravila njezinog staratelja Marcusa (Morris Chestnut), Mindy se pokušava uklopiti s vršnjakinjama ali brzo otkriva da su one opasnije i od bandi i gangstera s kojima se borila. Najveću transformaciju doživio je Chris D’Amico (Christopher Mintz-Plasse) koji proganjan smrću oca odlučuje postati najveći negativac ikada, te se, uzevši majčinu SM odjeću od lateksa, proziva The Motherfuckerom!? Nasljedivši sav novac, sada i od oca i majke, poziva sve psihopate i kriminalce da mu se pridruže kao plaćenici, te se okružuje ekipom maštovitih imena – Tumor, Genghis Carnage i Mother Russia.

Sa druge strane im stoji ekipa novih superjunaka, predvođena najvećim pojačanjem u novom filmu. Colonel Stars and Stripes (Jim Carrey) je bivši bandit koji se preobrati nakon što postaje kršćanin, te se počinje boriti na strani pravde. Okuplja ekipu Justice Forever koja okuplja wannabe superheroje poput Dr. Gravityja, prvog gay superheroja Insect Mana ili Night Bitch. Justice Forever nisu grupa superjunaka koje bi se svi trebali bojati, čak niti nakon što im se Kick Ass osobno pridruži, ali su grupa na koju su se namjerili Motherfuckerovi negativci, pa je od početka jasno da nas očekuje veliki završni obračun na samom kraju. Kick-Assov univerzum se tako značajno proširio, nasilje eskalira, a ulozi su veći nego ikada. Sva pravila za uspješniji nastavak su tu, međutim Kick-Assu 2 ipak nedostaje ona iskra koju je imao prvjenac.

Iako ne možemo reći da filmu nedostaje akcije, ipak je ima manje nego u prvom dijelu, a najveći problem su dramske scene. Redatelj Wadlow je morao pokazati probleme odrastanja, odnose između Kick Assa i svog oca, ili Mindy i Marcusa, odnosno djevojaka iz škole. Međutim, ne možemo se oteti dojmu da je to ipak odrađeno malo predugačko, što prilično usporava ritam filma.

Ipak, jednom kad krene akcija, gledamo istu onu akciju iz prvog dijela, u nekim scenama čak i brutalniju. To se posebno odnosi na scene borbe, u čemu prednjači „okršaj“ Hit-Girl i Mother Russia, koja će vas ostaviti bez daha. Mother Russia (Olga Kurkulina) zaslužuje posebno spominjanje jer je toliko impresivna, da bi je mogli prozvati i negativcem godine! Ljubitelji pravih filmskih akcija, pogotovo oni koji nisu gledali prvi Kick-Ass, će možda ostati razočarani, jer bez obzira koliko brutalna akcija bila, još uvijek ima prilično elemenata humora, što je u biti tipičan Kick-Ass pristup. Na kraju krajeva, superjunaci iz ovog serijala nisu „pravi“ superjunaci, već obični ljudi od krvi i mesa, bez ikakvih supermoći.

Humora zato ima više nego u prvom dijelu. Sasvim očekivano, u tome prednjači Jim Carrey koji je, moramo to spomenuti, potpuno neprepoznatljiv. Carrey nam je pokazao, na veliko iznenađenje, da može biti smiješan i zabavan i bez „kreveljenja“, i slobodno možemo reći da je „ukrao show“ u baš svakoj sceni u kojoj se pojavio! Za njim sigurno puno ne zaostaje ni Christopher Mintz-Plasse, koji već svojom pojavom izaziva smijeh (tko ga se još ne sjeća iz Superbada), a koji je u ovom nastavku još bolji nego prije tri godine. Zabavit će vas i scene vezane za Mindy i srednju školu, iako je završna scena s tipičnim američkim humorom jedan od rijetkih podbačaja ovog filma.

Kick-Ass 2 nudi dosta zabave, kako smijeha, tako i akcije, ali, kao što smo već spomenuli, nedostaje ona iskra koju je imao prvi dio. Veliku ulogu sigurno igra činjenica da Kick-Ass više nije ništa novo, a tu prednost je imao prvjenac. Drugi dio je tako ostao u sjeni prvoga, međutim Kick Ass 2 je još uvijek film vrijedan gledanja.

 

kultfaktor

 

7,3

Iako se pridržavao pravila nastavaka, Kick-Ass 2 je ostao bez one iskre i svježine koju je imao prvjenac, te je ostao u njegovoj sjeni. Međutim, bez obzira na to, Kick-Ass 2 je vrlo zabavan film o superjunacima koji nudi više akcije i smijeha nego mnogi „pravi“ filmovi o superjunacima! 

Kategorije
Film & TV

Recenzija: Elysium

Mračni SF film kojim je redatelj Blomkamp dokazao da Okrug 9, s kojim Elysium ima sličnosti, nije bio slučajan uspijeh

 

Godine 2009. na sceni se pojavio redatelj Neill Blomkamp koji je iznenadio i oduševio svojim premijernim uradkom – Okrug 9. Originalni SF film uspio je priču o apertheidu umotati u SF celofan i sve zajedno pretvoriti u spektakl koji je zaradio šest puta više nego je u njega uloženo, te ujedno dobio nominaciju za Oskara u kategoriji najboljeg filma. Četiri godine su prošle, a Južnoafrikanac je ponovo uspio istim receptom – ovaj put koristeći priču o imigraciji i razlikama u klasama, koju je ponovo pretvorio u SF priču. Rezultat je još jedan SF film koji osvaja pričom i zabavom, ali i činjenicom da itekako možemo vjerovati da će budućnosti biti točno onakva kakvom je Blomkamp predviđa!

Godina je 2154. i postoje samo dvije klase ljudi – siromašni i bogati. Siromašni žive na Zemlji koja je prenapučena, a stanovnici su većinom bolesni jer osim što nema hrane, nema ni ljekova, pa Los Angeles izgleda poput prenapučenog predgrađa Sao Paola. Bogati s druge strane, žive lagodnim životom u velikoj svemirskoj stanici Elysium, koja leti orbitom oko Zemlje kako bi ih odvojila od siromašnih i zaštitila njihov način života. Stanovnicima Elysiuma doslovno je sve na raspolaganju, uključujući i strojeve koje u sekundi lječe i najteže bolesti.

Max (Matt Damon) je, zajedno s Frey (Alice Braga,) kao siroče sanjao kako će jednog dana preseliti na Elysium, ali njegova ga budućnost nije mogla više udaljiti od njegova cilja. Osuđenik na uvjetnoj slobodni, zaposlen je na tekućoj vrpci, a kada jednog dana na poslu bude izložen ekstremnoj radijaciji, ostaje mu samo pet dana života. Max je u utrci s vremenom da odleti na Elysium kako bi se izlječio, pošto stanovnicima Zemlje nije dopušteno lječenje. Stoga se obraća Juliu (Diego Luna) da ga prokrijumčari na Elysium, čiju obranu vodi tvrdokorna Delacourt (Jodie Foster) koja se nikako ne slaže s novim liberlanijim predsjednikom. Kada joj se pruži prilika za udar na vrh, Delacourt aktivira svog agenta na Zemlji, nemilosrdnog Krugera (Sharlto Copley), kao i Johna Carlyla (William Fitchner) koji u svoju glavu downloadira program za reboot Elysiuma. Međutim, Carlyl pogiba, a njegove podatke preuzima Max, ne znajući koju će cijenu tim postpukom morati platiti.

Novi uradak Blomkampa je još jedan mračni SF film, koji za razliku od Okruga 9 kod gledatelja izaziva trnce činjenicom da je njegova vizija budućnosti tako vjerojatna. Zemlja je slična Zemlji kakvu znamo, nema automobila koji sami voze, ne živi se pod kupolom… Život na zemlji je točno onakav kakav nam se predviđa – prenapučenost, ekstremne temperature i siromaštvo. Ali, zajedničko s Okrugom 9 je srž priče. Blomkamp i ovdje stavlja običnog čovjeka iz budućnosti u neobičnu situaciju, daje mu neke nadčovječne sposobnosti (DNK vanzemaljca u Okrugu 9, robotski poluoklop u Elysiumu), te prati njegovu borbu protiv sistema, borbu za koju znamo da za njega neće dobro završiti.

Blomkamp je ovim filmom ponovo pokazao i još jednu kvalitetu – izbor glumaca. Sharlto Copley je bio anonimac koji je tako savršeno odigrao centralnu ulogu u Okrugu 9, a Matt Damon je iznenadio i tako se savršeno uklopio kao mračni antiheroj za kojega navijamo. Damon u ovom filmu muževniji i opasniji nego ikada prije u njegovoj karijeri! Jodie Foster također izgleda vrlo uvjerljivo kao čelična lady, koja za očuvanje skladnog života ima više muda nego predsjednik, i koja će donjeti nepopularne mjere bez da trepne okom. Nemoguće je preskočiti već spomenutog Copleya, kojemu je ovo druga suradnja s Blomkampom. Za razliku od Okruga 9, gdje je igrao gotovo komični lik koji ima tu nesreću da se zarazi vanzemaljskom DNK, Copley ovdje igra plaćenika koji obavlja one najprljavije zadatke bez imalo savjesti. Copley, unatoč nepotrebnom francuskog naglasku (zbog kojeg nas u nekim trenucima podsjeća na inspektora Coluseaua) izgleda opasno, baš kao prava gnjida koju ubijanje usrećuje. A posebno je zanimljivo pratiti njegovu transformaciju iz plaćenika koji izvrašava naredbe, u plaćenika van kontrole. Odnosno, iz goreg u još gore!

Priča Elysiuma je u isti trenutak originalna, ali i već viđena u nekim drugim SF filmovima. Da, svemirske stanice na kojima žive bogataši su već viđene. Da, film ima mračnu atosferu Specijalnog izvještaja ili Istrebljivača. I da, završna scena tako neodoljivo podsjeća na legendarnu borbu aliena i Ripley u Osmom puntiku. Ali ako bi tako gledali, svi SF filmovi bi bile kopije. Ipak, Elysium ima tako nevjerojatno realistični prikaz budućnosti, čime se izdvaja od drugih filmova žanra. Ali, ujedno je Elysium film koji će osim fanova žanra, bez problema moći gledati i oni koji to nisu. Jer ovaj film donosi moralnu priču i puno zabave, a eto, sve je samo smješteno u budućnost.

 

kultfaktor

 

80

Elysiumom je Neill Blomkamp pokazao da Okrug 9 nije bio slučajan uspijeh. Još je jednom pokazao da zna izabrati savršenu glumačku ekipu, ali ovaj put je pokazao i da zna zastrašiti svojom realnom vizijom budućnosti. Elysium nam donosi mračnu atmosferu, ali i puno zhabave, te je definitivno osvježenje na filmskoj sceni ovog ljeta. 

 

 

Kategorije
Film & TV

Recenzija: Wolverine

Najpopularniji junak X-Men univerzuma se ponovo vraća u zasebnom filmu

 

Baš kao što je Robert Downey Jr. postao sinonim za Ironmana, tako je i Wolverine postao nezamisliv bez Hugh Jackmana. Srećom po fanove X-Men univerzuma Jackman se kao najomiljeniji mutant maskirao već šesti put, a sedmi film s Jackmanom kao Wolverineom se trenutno snima. Jednako važno, Wolverine je postao zasebna franšiza čiji se pojedinačni nastupi ne vezuju s X-Men univerzumom, već ponosno stoje kao jedinka.

Međutim, unatoč tome film počinje kao svojevrsni nastavak posljednjeg „originalnog“ X-Men: Posljednja fronta, snimljenog još 2006. godine. Logana (Hugh Jackman) stoga nalazimo u kanadskoj divljini, gdje još uvijek pokušava preboljeti gubitak Jean Grey (Famke Janssen), kolegice koju je volio ali ju je morao ubiti, a koja mu se redovno pojavljuje u snovima. Međutim, život u divljini će brzo postati prošlost nakon što upozna Yukio (Rila Fukushima), misterioznu izaslanicu umirućeg starca Yashide (Hal Yamanouchi) kojemu je Logan spasio život tijekom Drugog svjetskog rata. Starac mu nudi preuzimanje besmrtnosti što bi spasilo Yashidin život, a Logana rješilo nečega što smatra prokletstvom. Logan odbija, a prije nego napusti Tokyo, Yashida umire. Na njegovom sprovodu Yakuzini gangsteri pokušavaju oteti Yashidinu kćer Mariko (Tao Okamoto) ali Logan uspjeva zajedno s njom pobjeći. Mutant uskoro otkriva da mu rane ne zacjeljuju kao prije, te da iza svega stoji mutantica Viper (Svetlana Khodchenkova).

U današnje vrijeme trend je da se superjunaci uvlače u kompleksniju priču cijelog univerzuma (najbolji primjer je posljednji Ironman), ali srećom to nije slučaj s Wolverineom. Nikakav veća X-Men priča nije uvučena u radnju, te se nikako ne može naslutiti što će biti niti s Loganom, niti s X-Men franšizom. Što je dobra vijest, jer se konačno možete opustiti i gledati priču koja nije dodatno zakomplicirana drugim pričama. Wolverine se može (i mora) gledati kao zasebna priča, pa imamo osjećaj da bi Wolverine franšiza mogla nastaviti do beskonačnosti, baš kao James Bond. Najpoznatijeg agenta nismo slučajno spomenuli, jer nas novi Wolverine, iako prati klasičnu Chris Claremont / Frank Miller japansku priču iz stripova, najviše podsjeća baš na Bonda. Naš junak je tu da otkrije tko stoji iza zavjere na egzotičnoj lokaciji, film je prepun izvrsnih akcija, tu je i ljepotica s kojom će se romantično povezati (Mariko) kao i ubojita ljepotica koje se treba čuvati (Viper). I znate što? Bondovski Wolverine je izuzetno zanimljiv!

Naravno, u ovakvom filmu akcije mora biti, ali u Wolverineu su akcijske scene šlag na torti. To se posebno odnosi scenu na vlaku koja je možda i najspektakularnija ove godine. Tu nije kraj jer gdje je Japan tu su i ninje, a gdje su ninje tu su i izvrsne borbe! Ipak, koliko god slinili na akcijskim scenama one su samo manji dio filma koji je posvećen prije svega karakternom oblikovanju Loganova lika. Sveukupno gledajući, Wolverine je veliko iznenađenje ovog ljeta.

 

kultfaktor

 

78

Wolverine je iznenađujuće kompletan uradak koji odlično djeluje kao zaseban film, bez opterećenja X-Men franšizom. Novi Wolverine, koji podsjeća na Bonda, izvrno izgleda i zadovoljit će ljubitelje akcije, ali i sve one kojima je karakterna izgradnja priče najvažnija.

Kategorije
Film & TV

Recenzija: Misija: Bijela kuća

Bijela kuća se uništava drugi put ove godine, ali je li Emmerich uspio nadigrati Pad Olimpa?

 

Roland Emmerich je redatelj poznat po fenomenalnim akcijskim filmovima prepunim izvrsne akcije, ali isto tako Njemac je poznat i po kiksevima. Nažalost,  Misija: Bijela Kuća je jedan od potonjih, film koji je snimljen dobrih 30-tak godina prekasno. Neinteligentna radnja, Rambo pucnjava, humor za djecu, budalaste izjave glavnog junaka i još budalastiji negativci obilježja su akcijskih filmova iz zlatnog doba Stallonea, Schwarzeneggera i Van Dammea. Zbog istovjetne radnje kao i u Padu Olimpa, neizbježno je upoređivati ovaj film s akcijom s Gerardom Butlerom, ali na nesreću Emmericha Antoine Fuqua ga je u svemu potukao!

Policajac John Cale (Channig Tatum) je rastavljeni 30-nešto godišnjak koji se, kako bi impresionirao svoju Bijelom kućom opsjednutu kćer Emily (Joey King), prijavljuje na razgovor za posao u Tajnoj službi. Ipak, razgovor ne prolazi očekivano, a nakon što se Emily u turističkom obilasku kuće odvoji od Johna, teroristi predvođeni voditeljem predsjednikova osiguranja Martinom Walkerom (James Woods) zauzimaju Bijelu kuću s ciljem zarobljavanja predsjednika Jamesa Sawyera (Jamie Foxx). Kako su svi agenti Tajne službe pobijeni, John Cale ostaje jedina nada u spas ne samo predsjednika, već i cijelog svijeta kojem prijeti nuklearni rat, ali i vlastite kćeri!

Kao što se vidi, radnja filma je izuzetno predvidljiva i sve je već viđeno u filmovima poput Umri muški, Pod opsadom ili Air Force One. Od samog početka gledatelj točno može predvidjeti radnju filma, od scene do scene. Tu su policajac kojega smatraju nedovoljno perspektivnim sve dok ne postane jedina nada za spas svijeta, izjave u stilu najboljih Schwarzeneggerovih, kao i negativci koji su redom: smrtno bolesni starac željan osvete koji nema što izgubiti, rasist koji smatra da predsjednik može biti samo bijelac, stručnjak za kompjutere, bivši specijalci psihopati, generali koji misle da su najpametniji i da treba raditi po njihovom pa nemaju sluha za akcije glavnog junaka… Jednostavno, Misija: Bijela kuća ne donosi baš ništa novo. Ali, unatoč tome, ono što je najveći udar na inteligenciju gledatelja je razlog zbog kojeg Walker odlučuje zauzeti Bijelu kuću. Nekako nam se predsjednikova odluka da povuče vojsku s Bliskog istoka, ne može smatrati kao uvreda ocu čiji je sin poginuo u borbi noseći američku uniformu, uvreda koja će ga nagnati da, nakon što dobije predsjednikove šifre nuklearnog oružja, sprži Bliski istok i uzrokuje Treći svjetski rat!

Bez obzira na radnju i inteligenciju, točnije nedostatak iste, gledatelji neće imati osjećaj da gledaju Emmerichovo dijelo. Njemac nije poznat po dubokoumnim radnjama i dijalozima, ali unatoč stalnoj akciji, nedostaje spektakularnih „Emmerichovih“ scena, osim možda scene s napadom helikoptera. Sasvim neočekivano, Pad Olimpa je čak i u tom segmentu izašao kao pobjednik, baš kao i kada je riječ o izboru glumaca.

Channing Tatum jednostavno ne prolazi kao opaki akcijski junak, koji svojom karizmatičnošću osvaja gledatelje. Žene će možda biti zadovoljne, ali da bi bio badass igrač s kojim se nije zezati, poput Brucea Willisa, Tatum jednostavno nema ono nešto, za razliku od Gerarda Butlera koji se u ulogu spasitelja svijeta savršeno uklopio. Isto vrijedi i za Jamie Foxxa, koji uvijek može proći kao kriminalac, ili odmetnuti policajac, ali nikako kao uzorni predsjednik kojemu je interes svijeta na prvom mjestu! Dva glavna glumca padaju i na važnom ispitu međusobne kemije, koja jednostavno nije uvjerljiva.

Međutim, nije baš sve ni tako loše kako izgleda. Ukoliko uspijete ignorirati sve minuse i napraviti mentalnu blokadu (ili kako bi se u narodu reklo – staviti mozak na pašu) ipak bi se mogli zabaviti. Ovakvi filmovi se gledaju uz dovoljno kokica, pivu i prijatelje raspoložene za zabavu. Misija: Bijela kuća nije najbolji Emmerichov film, niti naslov koji će se naći na popisu najboljih filmova 2013. godine, ali još uvijek može pružiti zabavu i smijeh.

 

kultfaktor

 

64

Da je snimljena prije 30 godina Misija: Bijela kuća bi bila još jedan u nizu naslova koji oduševljava muškarce. Međutim, u današnje vrijeme ovakvi filmovi ne mogu oduševiti niti naivnu dječicu. Ipak, ukoliko se prihvate neke činjenice Emmerichov najnoviji naslov još uvijek može pružiti dovoljno zabave i smijeha da ne požalite 50 kn koliko ste dali za ulaznicu.

Kategorije
Film & TV

Recenzija: Bitka za Pacifik

Spektakularni 3D roboti u borbi s čudovištima za opstanak čovječanstva

 

info

Datum premijere: 11. srpanj 2013.

Redatelj: Guillermo del Toro

Uloge: Charile Hunnam, Idris Elba, Rinko Kikuchi, Charlie Day, Ron Perlman, Robert Kazinsky, Max Martini

 

U bliskoj budućnosti, čudovišta iz svemira nazvana Kajiu, prošla su kroz portal smješten duboko u podmorju Tihog oceana, te su počela napadati Zemljane. Da bi im se suprostavili ljudi su proizveli Jaegere (lovce), robote veličine 26 katova kojima upravljaju dva pilota. U početku Jaegeri se pokazuju kao uspješni u borbi, međutim Kajiu počinju sve češće izlaziti na pčovršinu, te se počinju i adaptirati na taktike borbe. Uspješnost Lovaca je sve manja, posade ginu pa Predsjednik ukida cijeli program, okrećući se izgradnji Zidova života, velikih neprobojnih zidova koji bi trebali spriječiti Kajiue da napadaju gradove. Zidovi se ipak ne pokazuju neprobojnima, ali unatoč tome, četiri posljednja Jaegera se šalju u Hong Kong, gdje se spremaju za posljednju misiju i umirovljenje – uništenje portala kojim Kajiui dolaze na Zemlju.

 

gledljivost

Tijekom produkcije svijetom se proširila šala da je Warner Bros odobrio budget od 200 milijuna dolara Guillermu del Toru kako bi konačno snimio film kojeg je poželio snimiti kao 12 godišnjak. Bila šala ili ne, takav dojam ćete i doživjeti gledajući Bitku za Pacifik. Međutim, nemojte brzati sa zaključcima, jer to ne znači da je film loš, stoga ćemo se potruditi objasniti. Kao što se može očekivati film je prepun akcije, fenomenalnih specijalnih efekata i akcijskih scena. Dio u kojem film zapinje je razrada likova i „ljudska“ priča. Kemije između Raleigh Becket i njegovog kopilotkinje Mako Mori jednostavno nema, iako ju je del Toro pokušao stvoriti. Tipična macho netrpeljivost između dva glavna pilota je također slabo razrađena i svodi se samo na par scena, koje neodoljivo podsjećaju na Maverickov i Icemanov odnos u Top Gunu, a na kraju filma se egoistični Chuck Hansen čak pretvara u nesebičnog heroja! Međutim, sve ovo i nije tolika boljka, jer Bitka za Pacifik i ne treba biti srcedrpateljska melodrama već akcijski spektakl u kojem sve i pršti od akcije.

Ipak, baš kao i većina sličnih filmova, pauze između akcije su ispunjene zanimljivim humorom u kojem prednjači Dr. Newton Geizler (nama omiljeni Charlie Day iz Uvijek je sunčano u Philadelphiji). Glumačka ekipa je inače prepuna poznatih lica, pa glavnu ulogu igra Charlie Hunnam, poznatiji kao Jack Teller iz Sinova anarhije, a u filmu se pojavljuje i njegov kolega iz serije Ron Perlman.

Bitka za Pacifik sigurno ne donosi originalnu priču, pogotovo ne dubokoumnu, ali nudi toliko puno zabave i izvrsnih scena da ga ne možemo nego toplo preporučiti.

 

muskost

Bit ćemo toliko hrabri i reći da je ovo najbolje napravljeni film u 3D kojeg smo do sada gledali. Dojam gledanja borbi između Kaijua i Jaegera je nevjerojatan, pogotovo kad otpadaju djelovi s robota. Posebno je impresivno gledati koliko je pažnje posvećeno detaljima pri izradi velikih ubojitih strojeva, prema kojima čak i Transformeri izgledaju kao iz Disneyevih crtanih filmova. Ukoliko ste, kao mi, odrasli uz japanske i američke crtane s robotima, koje smo kao djeca upijali kao spužva gledajućiih na talijanskim TV postajama, ne možete se ne vratiti u djetinstvo, baš kao što se vratio Guillermo del Toro snimajući ovu akciju.

Prvi dio filma je prožet ne baš uspješnom karakterizacijom likova i dramskom radnjom, uz naravno neizostavne akcijske scene, ali je zato drugi dio non stop akcija uz borbu sa satom koji otkucava kraj svijeta i masovni prodor Kaijua. Drugi dio filma je akcija kojom se Transformeri ne mogu pohvaliti u niti jednom trenutku svoje trilogije.

Glumačku ekipu predvodi, kao što smo već spomenuli, Charlie Hunnam, koji izgleda dosta mekše nego u Sinovima anarhije, ali su zato Ron Perlman, koji svojom facom i ne može biti nego badass lik, i Idris Elba tu da poprave prosjek. Ukoliko tražite zgodne glumice, nećete ih baš naći, osim možda doneke ruskog pilota koja se vrlo kratko pojavljuje, a čiji kopilot izgleda kao brat Viktora Draga (Dolpha Lundgrena) iz Rockya 4.

 

kultfaktor

 

80

Bitka za Pacifik je pravi popcorn akcijski spektakl kakav smo čekali godinama, film koji donosi fantastičnu akciju, i koji u 3D izgleda nevjerojatno dobro. U akcijskim scenama će ponuditi baš sve što ste tražili, dok će jedino podbaciti u dramskoj radnji. Međutim, svi minusi filma i nisu minusi kada je ovakva vrsta filma u pitanju, te se na kraju doživljaj filma se može opisati kao riječi pjesme Kinga Elvisa „a little less conversation, a little more action“.

Kategorije
Film & TV

Recenzije: Čovjek od čelika

Superman je, konačno, dobio filmsku adaptaciju kakvu zaslužuje

 

INFO

Datum premijere: 14. lipanj 2013.

Redatelj: Zack Snyder

Uloge: Henry Cavill, Amy Adams, Michael Shannon, Russell Crowe, Diana Lane, Kevin Costner, Harry Lennix, Christopher Meloni, Laurence Fishburne

 

KULT FAKTOR: 9,2

Superman je, uz Batmana, perjanica DC Universea, međutim osim prva dva filma s kraja 70-tih nije baš zasjao na kino platnu. To se posebno odnosi na pokušaj reboota serijala iz 2006. godine koji je prošao neslavno. Međutim, kako je Christopher Nolan oživio Viteza tame fantastičnom trilogijom, tako je i Superman zaslužio pravi film koji će vjerojatno najpopularnijeg superjunaka vratiti u velikom stilu. Upravo zahvaljujući tom istom Christopheru Nolanu, koji je napisao scenarij i producirao film, te Zacku Snyderu Superman je konačno dobio film kakav zaslužuje.

Kako bi spasili svoju rasu od propasti, Jor-El i njegova supruga Lara Lor-Van šalju novorođenče na Zemlju. Odrastajući na farmi uz nove roditelje koji ga pronalaze Kal-El, odnosno Clark Kent, shvaća da ima posebne moći ali tek u ranim 20-tim otkriva da nije Zemljanin. Pokušavajući se uklopiti u sredinu, neotkrivajući svoj identitet, Clark živi relativno normalan život sve dok se ne pojavi general Zod s ultimatumom Zemljanima – predajte nam Kal-Ela ili će uništiti planet. Vrijeme je da izađe iz anonimnosti i pokaže svijetu što sve može. Međutim, Zodov plan nije samo ubiti Supermana…

 

GLEDLJIVOST

Recenzirajući Čovjeka od čelika, ne moguće je ne osvrnuti se na Povrtaka Supermana, film iz 2006. kojim je trebao biti oživljen serijal o Supermanu. Gdje je pošlo krivo? Osim što je objašnjavanje tko je i što je Superman predugo trajalo, glumac Brandon Routh nikada nije privukao publiku kao čovjek od čelika, Lex Luthor (iako ga je igrao Oskarovac Kevin Spacey), nikada nije izgledao zastrašujuće, pa je cijeli film više izgledao kao blesasta akcijska komedija Buda Spencera.

Međutim, ono što te ne ubije ojača te, pa je tako Warner nakon procesa lječenja od posljedica katastrofe krenuo na drugi pokušaj reanimacije. Znajući da im je to posljednja šansa angažirali su vrhunsku ekipu predvođenu čovjekom koji jednostavno zna redati uspjehe – Christopherom Nolanom. Iako, za razliku od Batmana, nije iza kamere Nolan je napisao priču i producirao film, a kamere se uhvatio Zack Snyder. Pronađena je i, naravno, potpuno nova glumačka ekipa. Plavi kostim je ovaj put obukao Henry Cavill, Lois Lane je postala Amy Adams, a nevjerojatna glumačka ekipa je okupljena za ostale „manje“ uloge – Russell Crowe, Kevin Costner, Diana Lane, Laurence Fishburne… Sve to, garantiralo je odličnu glumu.

Na greškama se puno i naučilo, pa uvodna priča o Clarkovom odrastanju ne zauzima pola filma, već svega 20-tak minuta, a odgovori na sva važnija pitanja iz Clarkova djetinstva će izaći kroz flashbackove. Također, ljubavna priča između Kenta i Lane nije razvučena, niti je centar filma (kao što je to bilo u prethodniku), jer naglasak Čovjeka od čelika je na Supermanovu pojavljivanju i prilagodni ljudi na njega.

Lexa Luthora je zamjenio general Zod, kojega je fantastično odradio Michael Shannon, i koji izgleda baš onako kako bi trebali izgledati Supermanovi protivnici – zlokobno.

Ovaj film je pun pogodak, objašnjeno je toliko toga važnoga sa dramske strane i sve tu uz akciju koja traje doslovno od samog početka pa do kraja. Pauze u 143 minute, koliko traje film, gotovo da i nema, međutim Čovjek od čelika je daleko više od akcijskog filma koji ne nudi ništa više osim akcije.

 

MUŠKOST

Henry Cavill je novo ime za kojim će sigurno poludjeti vaša djevojka. Međutim, za razliku od većine „muškaraca“ za kojim lude žene, Cavill je pravi muškarac. I to je ono što ga razlikuje od Routha, njegovog prethodnika u kostimu Supermana. Dok je Routh izgledao kao geek koji je obukao kostim koji mu daje moći, Cavill izgleda kao muškarčina koji izgleda kao frajer bez obzira bio kostimiran ili u „civilu“. Iako nema onaj zbunjeni izgled kakav ima Clark Kent u stripu, ili u svim prethodnicima, Cavill izgleda kao da je stvoren za ovaj kostim. Svaka modifikacija i prilagođavanje vremenu uvijek dobro dođe. Tako je i sam kostim prilagođen vremenu, i više ne izgleda kao kreacija nekog gay (bez namjere vrijeđanja i homofobnosti) dizajnera. Novi kostim izgleda kao pravo high tech postignuće, a i nova modra boja izgleda dosta bolje. Superman je definitivno postao frajerčina.

Akcijske scene su nevjerojatne, i iako će vam ponekad sve izgledati pretjerano, pogotovo u završnoj sceni, ne smije se zaboraviti da je Superman strip junak, a takvim junacima logika i gravitacija nikad nisu smetale. Posebno impresivna je scena s A-10 zrakoplovima koja je pravi praznik za oči, ali i uši.

Iako smo na prvi pogled malo bili razočarani Lois Lane, koja više izgleda kao slatkica iz susjedstva nego vamp mačka (kakva je u stripu), izbor Amy Adams je pun pogodak jer ne skreće pozornost s ipak glavnog lika u cijeloj priči – Supermana!

Kategorije
Film & TV

Recenzija: Zemlja: Novi početak

Otac i sin Smith u suradnji s povratnikom Shyamalanom. Kakav je rezultat?

 

INFO

Datum premijere: 6. lipanj 2013.

Redatelj: M. Night ShAymalan

Uloge: Jaden Smith, Will Smith, Sophie Okonedo, Zoe Kravitz, Glenn Morshower, Kristofer Hivju, Sacha Dhawan, Chris Geere

 

KULT FAKTOR: 5,3

M. Night Shyamalan je nekada glasio za veliku hollywoodsku nadu, koja je fanove oduševljavala napetim filmovima s nevjerojatnim obratima. Ipak, nakon odličnog Šestog čula, i prilično dobrih Misterioznih znakova i Zaselaka, Shyamalan kao da je iscrpio sve dobre ideje, pa su usljedili očajni Žena iz vode, Događaj i Posljednji Aribender. Netko drugi bi, nakon takvih promašaja, sigurno pakirao torbe natrag za Indiju, ali ne i Shyamalan koji očigledno kao i mačka ima devet života. Indijac je napisao scenarij, ovaj put bez njegove prepoznatljive formule, uspio angažirati jednog od najkarizmatičnijih glumaca današnjice, Willa Smitha, i ostalo je samo iščekivati hoće li na kraju Shyamalan biti pukovnik ili pokojnik. Ispostavilo je da nije ni jedno ni drugo, jer koliko god ovaj film bio napredak u odnosu na posljednje uratke, još uvijek je daleko od njegovih početnih radova koji su nas toliko oduševljavali. Shyamalan je preživio… do daljnjeg.

Tisuću godina nakon što su ljudi napustili Zemlju i preselili na novi planet Nova Prime, čovječanstvo je suočeno s novim problemom – čudovišnim vanzemaljcima koji imaju samo jedan instikt… lov na ljude. Mladi Ranger Kitai Raige (Jaden Smith) se priključuje ocu, legendarnom generalu, Cypheru (Will Smith) na rutinskom putu u vanjski svemir. Međutim, kiša asteroida pogađa brod koji pada na, sada već nenaseljenu i zabranjenu, Zemlju. Otac i sin jedini preživljavaju, ali Cypherove noge su ozljeđene, a uređaj kojim mogu poslati poziv u pomoć je udaljen preko 100 kilometara, u drugom dijelu olupine svemirskog broda. Jedina šansa za preživljavanje je Kitai, koji se mora zaputiti na put prepun opasnosti kako bi spasio sebe i oca.

 

GLEDLJIVOST: 5,0

Postoji li bolji način za dočarati pravi odnos oca i sina, od angažiranja glumaca koji su otac i sin? Will i Jaden Smith se na ekranu pojavljuju prvi put zajedno, a u Zemlji: Novi početak, može se pronaći i puno simbolike. Iako se Will i Jaden poznaju puno bolje nego likovi koje igraju (zbog čestog izbivanja Cyphera izvan doma, nikada nije upoznao sina pa se prema njemu i može odnositi kao general prema vojniku), radnja filma u kojoj otac upućuje sina u prvu pravu misiju, može se prenjeti i na njihov stvarni život. Will je, baš kao i Cypher, mentor svom nasljedniku kojeg upućuje u pravi život filmske zvijezde!

Međutim, upravo je ta primopredaja palice najveći kamen spoticanja ovog filma. Willa Smitha po prvi put gledamo u ulozi nekoga tko nema emocija, pa izgleda previše ukočeno, a njegovoj karizmi nema ni traga. S druge strane, Jaden (barem za sada) nije ni sjena svog oca, izgleda prilično izgubljeno, pa čak i kao da je zalutao u filmsku industriju. Ni Will Smith na početku karijere nije igrao akcijsku zvijezdu, ali se opet vidjelo da je pravi frajer. Na Jadena Smitha kao da su prešli geni majke.

Očekivate li neku pametnu radnju, ovdje je nećete naći. Zemlja: Novi početak nije ni zamišljena kao film za razvijanje malih sivih stanica, već film koji bi trebao ponuditi iskustvo igranja video igre. U tome film i uspjeva, iako nam nedostaje malo uzbuđenja, pošto znamo da Kitai mora preživjeti.

 

MUŠKOST: 5,6

Will Smith jest muškarčina, frajer kojeg ćemo i predstaviti u našoj rubrici Pravi frajeri. Ali u ovom filmu je u podređenoj ulozi, a njegov sin jednostavno ne prolazi kao akcijska zvijezda. Naravno, Jaden je još dijete, ali druženja s Justinom Bieberom su očigledno učinila svoje. Ubacite metroseksualca u džunglu prepunu opasnih životinja i dobili ste isti rezultat kao kada se Zdravko mamić pojavio na baletu!

Akcijske scene nisu loše napravljene, vizualno izgledaju lijepo, ali su već viđene u sličnim SF filmovima. Da, SF filmovi u startu i jesu „muški“, pa će Zemlju većinom i gledati muškarci, plus pokoja teenagerica koja u svojoj sobi ima poster Jadena Smitha, ali ovaj film ne možemo nazvati nego sasvim prosječnim SF ostvarenjem. I to je još prilično nategnuta ocjena!

Kategorije
Film & TV

Recenzija: Mamurluk 3

Mamurluk je s novim nastavkom zaokružen u trilogiju, ali koliko je novi nastavak zanimljiv gledateljima?

 

INFO

Datum premijere: 30. svibanj

Redatelj: Todd Phillips

Uloge: Bradley Cooper, Ed Helms, Zach Galifianakis, Justin Bartha, Ken Jeong, John Goodman, Mellisa McCarthy, Heather Graham

 

KULT FAKTOR: 6,6

Novac u Hollywoodu igra važnu stvar, bolje rečeno – najvažniju. Stoga su filmovi, koji na prvu osvoje publiku i samim time producentima donesu pune torbe novca, osuđeni na nastavke. Mamurluk je tipičan primjer, film koji je bio veliko iznenađenje box officea prije četiri godine, i film koji je donio jednu sasvim zanimljivu priču pomješanu s brutalnim humorom. Sasvim očekivano, dvije godine kasnije krenulo se u snimanje nastavka, s recikliranom pričom o vjenčanju i rupi u sjećanju. Ponovo sasvim očekivano rezultat nije bio na tragu prvjenca, Mamurluk II je bio solidno ostvarenje ali fanovi nisu bili oduševljeni, a i producenti su zaradili manje nego su očekivali. Trebate li razlog za snimanje trećeg dijela? Pa cijelu priču treba zaokružiti kako bi se sve predstavilo kao trilogija. I tako su producenti snimili i treći dio, koji se u puno stvari razlikuje od prva dva, ali koji nije niti blizu Mamurluka kojega smo gledali, sada nam se čini tako daleke, 2009. godine.

Nakon što pokuša dovesti žirafu (što za jadnu životinju završi tragično), te uzrokuje masovni lančani sudar na autoputu, Alan (Zach Galifianakis) toliko izludi svog oca da ovaj umre od srčanog udara. Alan nakon toga potpuno gubi tlo pod nogama pa ga njegovi prijatelji Phil (Bradley Cooper), Stu (Ed Helms) i Doug (Justin Bartha) uspiju nagovoriti da se ponovo javi na lječenje. Međutim, na putu za ustanovu stvari krenu krivo kada čopor napadne Marshall (John Goodman) te otme Douga. Preostala trojica sada u roku od tri dana moraju pronaći Chowa (Ken Jeong) koji Marshallu duguje ukradeni 21 milijun dolara, ili će Doug biti ubijen.

 

GLEDLJIVOST: 7,3

Kao što smo već napisali, Mamurluk III se od prethodnika razlikuje u više stvari. Najvažnije, više nema vjenčanja (više – manje) kao ni rupa u sjećanju. Drugo, Mamurluk više nije klasična komedija na kakvu smo navikli, već u dijelovima čak prelazi i u akciju i triler. Naravno, onaj standardni „grezi“ humor je još uvijek tu, ali sada je naglasak na krimi – akciji nego skrivanju tajni od supruga. Ova promjena je s jedne strane dobra stvar, jer koliko god „dvica“ bila zanimljiva, ipak smo imali osjećaj da gledamo jedinicu. S druge strane, pak, kao da gledamo neki drugi film, pa će vjerojatno većina najvećih fanova Mamurluka donekle biti razočarana. I koliko je god očigledno da je snimanje filma isforsirano, ipak nam na jedan način zaokružuje cijelu priču te je završava (nadamo se) za sva vremena.

Zvijezda filma je definitivno Zach Galifianakis. Njegova interpretacija ludog Alana je još bolja nego u prva dva dijela, i očigledno mu je samo trebalo dati više vremena i prostora u filmu da u potpunosti zasja. Svijetla točka je i Chow, koji je u ovom filmu već postaje „zločestiji“ negativac. Spaljeni lik je u „trici“ još spaljeniji, toliko da se pitamo je li Ken jeong i u stvarnom životu takav?

Potpuno u njihovoj sjeni (a treba istaknuti i da John Goodman odlično prolazi kao negativac u stilu serija iz 80-tih) je ostao ostatak čopora. Bradley Cooper, kao glavi lik je ovdje potpuno nezamjetan, Ed Helms ima par zanimljivih scena, dok se Justina Barthe gotovo i ne sjećamo. Potpuno nezamjetno je prošao i povratak Hetaher Graham koja je u prvom dijelu imala tako važnu ulogu.

 

MUŠKOST: 5,8

Alan, odnosno Zach Galifianakis, je pravi lik. Ovakve ljude u stvarnosti ili obožavaš (ako si im prijatelj) ili te strahovito živciraju (ako na bilo koji način ovisiš o njihovom radu ili djelovanju). Čovjek u 42. godini koji živi s roditeljima, i od bogatstva oca, sigurno nije nešto što bi itko od nas htio biti, ali, kako pjesma Billy Joela (koja svira u Alanovim slušalicama dok mu otac umire) govori – Go ahead with your own life / leave me alone.

Ostali likovi kao da su u četiri godine otupili, odnosno postali pravi oženjeni likovi kojima više nije do zezancije, već do pravog obiteljskog života. Samim tim, film dosta gubi na „muškosti“.

Prepoznatljivi „Mamurluk humor“ je još uvijek tu, ali samom promjenom žanra, količine humora su prilično smanjene. Početak film, sve dok Douga ne otmu, je potpuno na tragu prva dva dijela, ali nakon toga komedija postaje akcijska/triler komedija i tada počinju problemi. Film više nije smiješan koliko bi očekivali, a akcijske scene i radnja nisu toliko zanimljive i macho nabrijane da bi prošle kao pravi akcijski film. Mamurluk se u konačnici tako gubi negdje na granici i kao da je neodlučan kojim putem proći.

Kategorije
Film & TV

Recenzija: Zvjezdane staze: U tami

Nastavak Zvjezdanih staza je imao težak zadatak ispuniti očekivanja – je li uspio?

 

INFO

Datum premijere: 16. svibanj 2013.

Redatelj: J.J. Abrams

Uloge: Chris Pine, Zachary Quinto, Zoe Saldana, Benedict Cumberbatch, Simon Pegg, Karl Urban, John Cho, Anton Yelchin, Peter Weller

 

KULT FAKTOR: 8,8

Četiri godine nakon fantastičnog reboota svijet je s nestrpljenjem očekivao nastavak, Zvjezdane staze: U tami su u startu proglašene najiščekivanijim filmom godine. Hoće li J.J. Abrams ispuniti očekivanja? Hoće li franšiza Zvjezdane staze nastaviti svoj put prema slavi? Ili ćemo još jednom biti svjedoci pada i potvrde stare uzrečice „Jedna lasta ne čini proljeće“? Pitanja je bilo toliko puno, a teret na leđima J.J. Abramsa je bio ogroman, pogotovo nakon objave da će upravo on nastaviti još jedan legendarni serijal – Ratove zvijezda. Ipak, unatoč svim strahovima, ispostavilo se da je J.J. Abrams itekako sposoban, da ga se s razlogom smatra najvećom zvijedom Hollywooda iza kamera, te da su Zvjezdane staze franšiza koja je zaživjela punom snagom. Da pojednostavnimo – U tami je izvrstan film!

J.J. Abrams nas dovodi tamo gdje je stao u rebootu, kapetan James T. Kirk (Chris Pine) i njegova posada Enterprisea se upoznavaju sa brodom krstareći svemirom. Međutim, kada se u Londonu dogodi teroristički napad, iza kojeg stoji misteriozni John Harrison (Benedict Cumberbatch) Enteprise je hitno pozvan natrag. Kirk i njegova posada imaju zadatak privesti bjegunca pravdi, međutim nakon što ga uhvate otkrivaju da istina možda i nije onakva kakavom se čini, John Harrison je u stvari Khan a Kirk tek mora otkriti je li Khan stvarno nemilosrdni ubojica ili mu je smješteno iz samog vrha Federacije.

 

GLEDLJIVOST: 8,9

Zadatak J.J. Abramsa je bio težak ne samo zbog toga što je trebalo ponoviti uspijeh prethodnika, već i zbog toga što je trebalo izabrati put kojim se kreće dalje. Dok je prethodnik u biti bio uvodna priča, nastavak je morao pogoditi pravi miks između očekivanja fanova Zvjezdanih staza i želja ostatka kino publike. Samo malo odstupanje može dovesti do filma kojeg će Trekiji obožavati ali će biti flop na box officeu, ili će napraviti pobunu među fanovima ali će dobiti mainstream publiku. Srećom, Abrams je dorastao zadatku i Zvjezdane staze predstavljaju pravi miks.

Glumačka ekipa nas još jednom podsjeća kako su producenti napravili pun pogodak oživljavajući originalnu postavu. Zachary Quinto je još jednom zastrašujuće fantastičan kao Spock, lik čijeg su se oživljavanja fanovi najviše bojali. Ali Quinto je tako dobar da doslovno izgleda kako klon Leonarda Nimoya. Chris Pine je u ovom filmu zreliji nego u rebootu, i imamo priliku gledati njegovo odrastanje u vrhunskog komandanta Federacije. Simon Pegg nam ponovo u Scottyja unosi tipičan britanski humor, a najviše smijeha će (ponovo) unjeti Anton Yelchin kao Chekov. Međutim, koliko god briljantna ekipa Enterprisea bila, ostat će u sjeni Cumberbatcka koji je svojom beskrupuloznošću, i podmuklim zmijskim izgledom, odmah skočio na mjesto broj jedan kada su negativci u pitanju!

U tami imaju sve potrebno – odličnu ekipu, solidnu priču u koju je unešena Abramsova omiljena stavka – misterij, te nevjerojatnu akciju. Nećemo reći da je U tami bolji od prethodnika, ali je definitivno na njegovoj razini!

 

MUŠKOST: 8,7

Doslovno od prve scene, koja više sliči na Indianu Jonesa nego Zvjezdane staze, do posljednje, Zvjezdane staze: U tami obilježava akcija. Rijetki su trenuci u filmu u kojima ćete stići predahnuti, a čak i tada će se događati nešto zbog čega ćete s nestprljenjem iščekivati sljedeću scenu. Zvjezdane staze, za razliku od prethodnika ali i 10 filmova iz originalne serije, su postale pravi akcijski film koji se ne bavi moralnom pričom. Međutim, osim čiste akcije film je začinjen i intrigama i zapletima zbog kojeg ga i nećete doživjeti kao čisti akcijski film u stilu Umri muški ili Terminatora. Još jedan plus za Abramsa.

CGI je korišten do maksimuma, i scene izgledaju nevjerojatno, posebno kada Kirk i Khan skoče s Enterprisea kako bi se prebacili na „neprijateljski“ brod. Ljubitelji specijalnih efekata će doći na svoje, a nas će još jednom podsjetiti kao se i bez pucnjave (iako i nje ima) može napraviti vrhunski napeti akcijski film.

Zoe Saldana kao poručnica Uhura još jednom izgleda zanosno u uniformi Federacije, ali je njezin lik nerazrađen, pa čak i zapostavljen u odnosu na druge. Ali, prelijepa Saldana je ovaj put dobila i konkurenciju u vidu atraktivne Alice Eve. Scena u kojoj se pojavljuje u donjem rublju će vam, vjerujte nam, unatoč tome što traje par sekundi ostati urezana u pamćenju.