13 pitanja: Dario Markas

0

Urednik portala Vecernji.hr o budućnosti novinarstva, Facebooku, istinskim vrijednostima i Jacku Baueru!

 

Prošlo je šest mjeseci od redizajniranja portala Večernji – koliko ste zadovoljni i kakva je reakcija kod čitatelja?

Javna lista Gemiusa koju može pogledati baš svatko, najbolje pokazuje kakva je reakcija čitatelja. U ovih nekoliko mjeseci preskočili smo već jedno mjesto na ljestvici i pitanje je vremena kada će Vecernji.hr ponovno biti tamo gdje zaslužuje, među top 5 portala u Hrvatskoj. A niti onaj na četvrtom mjestu nije puno dalje od nas. Tako da sam iznimno zadovoljan svim aspektima redizajna. A najviše me veseli to što još nismo stigli ispromovirati baš sve adute našeg novog portala, a mnogi su još uvijek u radionici i na svjetla pozornice će tijekom ove godine. Siguran sam da će uskoro biti još slatkih iznenađenja za naše čitatelje, ali i novosti kojima ćemo postati najdraži portal i onima koji nas još ovog trena ne čitaju.

 

Čime ste se vodili kada ste krenuli razvijati novi portal?

Svakako time da to bude portal u svakom smislu napravljen u skladu s najnovijim tehnologijama i trendovima. Tu ponajprije mislim na to da smo zakoračili u vrijeme kada se informacije sve više konzumiraju preko mobitela te je zato Vecernji.hr  prvi news portal u Hrvatskoj ove veličine koji je napravljen u full responsive tehnologiji. Za čitatelje koji nisu još posve upoznati s time, to znači da Vecernji.hr nema mobilnu verziju nego se on prilagođava svim ekranima i svim uređajima na kojem ga otvorite. Osim ovog tehnološkog aspekta, misao vodilja nam je bila napraviti portal pun korisnih sadržaja za čitatelje zapakirane u najmoderniji dizajn. Tu ponajprije mislim na naše VL Inicijative unutar kojih čitatelji daju svoja rješenja za goruće probleme, VL Biografije sa za sada 500 biografija istaknutih Hrvata te nekoliko oblika članaka poput Pro et contra.

 

Puno se komentira kako je previše žutila u novinama i na portalima – je li to budućnost novinarstva?

Da, to svakodnevno slušam i na sve strane čitam o tome. Zatim nakon toga stavim nešto ozbiljno i relevantno na naslovnicu portala i ti isti ne pročitaju to. Kada se pogledaju portali treba znati da su njih oblikovali čitatelji svojim odabirom onog što čitaju što je razumljivo jer nitko ne želi imati portal koji nitko ne čita ili se čita jako slabo. No, moram reći da mi na Večernjem imamo sreću jer se kod nas i čitaju ozbiljnije stvari te pokušavamo dati čitateljima cijelu lepezu, relevantne i ozbiljne stvari ali smo i svjesni da čitatelji u velikom broju traže i razonodu te ne bježimo  i od tih lakših tema. Je li žutilo budućnost novinarstva? Trač radi trača i seks samo radi seksa nije. Informacije su svakodnevno sve vrijedniji resurs i ozbiljno novinarstvo će uvijek imati publiku, samo što će najveći morati nuditi baš sve i za svakoga nešto. Jednostavno danas nema mjesta novinarskom snobizmu i prostora za mišljenje „ja sam puno više od toga“.

 

U javnosti se čest komentira i potreba izvještavanja s teških nesreća, pogotovo prikazivanja uznemirujućeg sadržaja. Je li potrebno izvještavati o takvim stvarima, pogotovo detaljno?

Izvještavati svakako treba, ali ne treba prikazivati uznemirujući sadržaj i ne treba ići u najsitnije detalje. Vijest će se pročitati i bez toga i neće se dobiti ništa značajno, niti za izvor vijesti niti za njezinog konzumenta.

 

Prodaje li seks stvarno sve?

Da, a zašto je tome tako valjda bi trebali dati sociolozi i fenomenolozi. Seks je sastavni dio života svakoga od nas, a opet pobuđuje tolike reakcije i interes kao da je to nešto posve novo što nismo nikada vidjeli. Mi na internetu nikako ne možemo osporavati ogroman interes koji vezuje uz sebe sve što ima veze sa seksualnošću. Na kraju krajeva, poznata je činjenica da se internet ne bi razvio do ovih današnjih razmjera da nije bilo pornografije i da danas daleko najveći dio sadržaja na internetu predstavlja pornografski ili erotski sadržaj. No, vjerujem da se mora i može naći mjera na news portalima. Mora se naći neka mjera u svemu.

 

Koliko se, prema Vašem mišljenju, razlikuje novinarstvo danas i prije 20 godina?

Prvo se moram ograditi jer prije 20 godina nisam bio novinar, nego sam tada bio samo mladi konzument. Dovoljno je reći da tada praktički nisam niti znao što je Internet a danas živim od objavljivanja informacija na njemu. No da, moram priznati da je novinarstvo tada bilo ozbiljnije ali samo zato jer nisu bile toliko razvijene metrike praćenja što čitatelje uistinu zanima i zato što mediji nisu imali konkurenciju. Što se tada moglo konzumirati u Zagrebu u kojem sam odrastao? Samo HRT i Večernji list. OK, i Vjesnik ali svi znamo da već tada nitko nije čitao Vjesnik i zašto. I normalno da je sve bilo ozbiljnije. Evo i moj slučaj od prije samo sedam, a ne prije 20 godina. Došao sam na svoj prvi internetski portal Index.hr sa Nove TV, odnosno HRT-a, i bio sam toliko naivan da sam mislio da čitatelje najviše zanima ono što je u Dnevniku, a da se najviše čita ono što je u prvim minutama Dnevnika. Oh, kako sam naivan bio. Mislim da sam time dovoljno rekao. No moram priznati da ne mogu zamisliti kako su novinari radili prije 20 godina bez interneta kao takvog, da ne spominjem svaku njegovu pojedinu mogućnost, bez mobitela, na kraju krajeva bez računala. Ok, čim sam ovo spomenuo pomislio sam da možda i nije to bilo loše jer nisi mogao biti dostupan cijeli dan, kao što meni danas zvrnda mobitel cijelu noć i osjećam se čudno kada 12 minuta ne pogledam u ekran jednog od moja dva smartphonea. Da, danas možemo raditi i na plaži, ali to znači da radimo uvijek i svugdje. Bar ja.

 

Danas izgleda da svatko može biti novinar? Portala ima sve više, pa tako i novinara? Što je to što razdvaja novinara od „novinara“?

Ne bih rekao da svatko može biti novinar nego da će svatko dobiti priliku biti novinar. Mediji stalno niču i gase se te ljudi ulaze i prolaze kroz redakcije kao da su kolodvori. Osobito to vrijedi za mlade novinare koji to počinju. Nažalost velika većina medija su danas u takvoj situaciji da su u konstantnoj borbi za goli život te u tim uvjetima nitko nema vremena raditi s tim mladim novinarima, odmah moraju biti super ili će ih sutra zamijeniti boljim. No, i dalje vidim oko sebe da oni koji daju 110% svojih mogućnosti i truda te koji su spremni svakog dana naučiti nešto novo i brzo se prilagoditi i dalje opstaju i ostaju traženi. Novinara od „novinara“ razdvaja da u ovoj danas ogromnoj šumi informacija zna razlučiti bitno od nebitnoga jer je to danas zbog količine informacija teže nego ikad, da ima instinkt koji mu govori što je u ovom trenu bitna vijest i sposobnost da na jednostavan ali efektan način čitateljima objasni pojave oko njih.

 

Bez obzira bili novinar ili „novinar“, sve više je uvredljivih poruka na račun autora tekstova, koji se ostavljaju ispod komentara, kao i direktnih prijetnji?

Da, čitatelji na internetu već dugo žive sa velikom slobodom ali u posljednje vrijeme ju zloupotrebljavaju na sve najgore moguće načine. Slobodu na internetu se treba doživljavati kao slobodu u stvarnom životu: slobodan si da činiš što god hoćeš, ali to što činiš ne smije ugrožavati ni na koji način nikoga oko tebe. Mi na Večernjem radimo na tome da svi novinari imaju svoju fotografiju i kratku biografiju baš zato da čitatelji vide da to nisu ljudi sa ceste, nego ljudi sa školama i raznim znanjima i zvanjima. Ne rade svugdje samo neiskusni studenti, iako niti oni ne zavrjeđuju ove uvrede jer sam u svojoj karijeri vidio i studente koji oduševljavaju po svim standardima od prvog dana karijere. Mislim da je došao kraj medenom mjesecu raznih komentatora ispod članaka i portala jer su ti komentatori teško zloupotrijebili slobodu koju smo im svi dali.

 

Hoće li portali potpuno preuzeti posao novina i magazina?

Ne možemo zatvarati oči pred stvarima koje se događaju i u nekoj daljoj budućnosti postoji realna mogućnost od takvog razvoja događaja. No vjerujem da će u našem radnom vijeku tiskovine još uvijek postojati i da će i taj segment krenuti opet prema gore jednom kada se izvučemo iz ove strašne krize. Brojke pokazuju da na svjetskom nivou naklade i dalje rastu. I ja koji obožavam i živim od weba, moram priznati da mi je i dalje najveći gušt sjesti i uzeti novine u ruku i pročitati svaku stanicu.

 

Novinari upoznaju veliki broj javnih osoba – tko je na vas ostavio poseban dojam – pozitivan ili negativan? Na vašem FB profilu niste baš bili oduševljeni Ankom Bilić Keserović…

Moram reći da ste potpuno krivo protumačili taj moj post na Facebooku. To je bilo nakon nastupa Zorana Milanovića u Dnevniku Plusu gdje je premijer nastupio svađalački i dozvolio si je da kolegici Bilić Keserović govori što je bitno pitanje, a što nije. Tada sam se zapravo divio kolegici Anki jer nije izgubila kontrolu nakon nevjerojatno bezobraznog nastupa za jednog premijera kojeg sam nekada davno cijenio i mislio da je u nastupu suprotnost Ivi Sanaderu, a ispada da je još bahatiji. Što se tiče javnih osoba, zanimljivo mi je kako neki ljudi za koje javnost smatra da su jako dosadni ispadnu u stvarnosti jako zabavni i zanimljivi. Neki za koje misle da su nepristojni i „zločesti“ zapravo su u stvarnosti jako drage osobe. Godinama sam na HTV-u radio u političkom talk-showu i bilo mi je smiješno, a na neki način i tužno kada sam vidio kako se političari međusobno slažu i zezaju dok se svađaju pred kamerama samo zbog jeftinih političkih bodova.

 

Cijeli život mlađih generacija se danas vrti oko Facebooka, Twittera, Instagrama, i izgleda kao da društvenih kontakata među ljudima više i nema. Loša stvar ili jednostavno nova vremena donose nove stvari, kao što smo uostalom mi bili neshvatljivi našim roditeljima?

Ja osobno jako cijenim blagodati tih društvenim mreža jer mi kao novinaru omogućavaju da saznam iste sekunde za nešto što se dogodilo u Bagdadu ili Sao Paulu, dok mi s druge strane omogućava da ostanem u barem nekakvom kontaktu sa prijateljima iz osnovne ili srednje škole za koje inače ne bih znao jesu li uopće živi. Da, neki se danas opiru tome, no to je prirodno. Isto tako su se opirali rock glazbi kao što danas negoduju protiv Facebooka.

 

I sami ste otac. Kojim vrijednostima učite (i ćete učiti) vašeg sina?

Moja žena nakon takvog pitanja usklikne: Ti? Ti ćeš ga naučiti samo glupostima! Hahaha! Realno ja sam onaj otac koji je puno vremena na poslu pa kad dođe doma služi samo za igru i zezanciju. Ne skrivam da se u toj ulozi vidim i dalje. No, sigurno je da ću ga učiti apsolutnoj toleranciji svih i svakoga i vjerovanju da se biti dobar ipak isplati te da ne smije biti sebičan.

 

Što u slobodno vrijeme radi Dario Markas?

Prije svega sam veliki obožavatelj filmova te mi je to najdraža aktivnost, iako sam sam sebi oduzeo naziv filmofil jer nisam zadovoljan koliko filmova uspijem pogledati u posljednje vrijeme od kada sam otac i glavni urednik portala. Veliki sam obožavatelj Formule 1 pa pratim sve vezano uz taj oktanski sport i ne propuštam niti jednu utrku pogledati.  Volim ići na dobre rock koncerte kao i one Brkova ili Miše Kovača, no najbolje iskustvo ikad su mi koncerti Bruce Springsteena. A sada odbrojavam dane do početka nove sezone serije 24 i povratka Jacka Bauera!

 

banerfacebooklike

About author

Kult portal

Vodeći se tvrdnjom da nas nitko ne može napraviti boljima nego mi sami, Kult je web magazin namijenjen muškarcima koji se trude i žele biti – bolji

No comments

Sex ispovijedi 11: Posjet domini

Kako je to biti rob koji sluša naredbe iskusne domine otkrio je jedan naš čitatelj koji je ostvario svoju životnu želju   Možda ovaj tekst ...